Zvuk ljubavi

Želimo li usporediti zvukove ljudskoga glasa sa zvukovima iz prirode i stvari, možemo ih pokušati oponašati, a možemo ih i pokušati opisati.

Slavuji, kažu, milozvučno pjevaju dok ostale ptičice cvrkuću.

Medvjedi brundaju, ali vjerojatno vrlo neugodno, gore od lavlje rike.

Predmeti od keramike odaju neki puni, olakšavajući zvuk, poput ljudskoga glasa koji opominje.

Zvuci violine pobuđuju nježne ili gorljive emocije.

Tišina je, pak, neophodna kratka pauza, ali može biti vrlo neugodna.

Posuda od mjedi u svoj svojoj ljepoti odaje nekakve mukle zvukove ako lupnemo žlicom izvana po njezinim stijenkama, čak i kada pokucamo kažiprstom po njoj, jedva da se nešto može čuti od nje osim strašna odjekivanja; ako je otvorimo, isto je, je li puna dragocjenosti ili potpuno prazna. Mjedeni svijećnjaci također odaju hladan i mukli metalni zvuk; ako bismo ga usporedili s ljudskim glasom, mogli bismo reći da je taj zvuk otužan i neugodan, čak nekako depresivan. Možda bi bila bolja potpuna tišina. Od mjedi se izrađuju slavine i slično, a nekada i čahure od streljiva.

Cimbal zvuči bolje od mjedi, ali malo naporno kada nije u kompletu s nekim glazbalima sa strunama.

Mogli bismo reći da je mjedeni zvuk u usporedbi sa cimbalom kao ljudski glasovi u usporedbi s anđeoskim pjevom.

Glazbeni instrumenti oponašaju ljude.

Zvuk razmišljanja bi mogao biti zvuk lupkanja prstima po stolu.

Zvuk radosti bi moglo biti klicanje nalik zvuku koji proizvodi truba koja je dobra i za svečane prigode.

Zvuk je glasovira zvuk opuštanja i duhovnoga uživanja u životu iako su orgulje ipak najsavršeniji i najduhovniji instrument.

No, koji bi bio zvuk poštenja, zvuk istine ili zvuk ljubavi?

Mogli bismo oponašati sve zvukove koji to nisu.

To ne bi smjela biti ni tišina. To jedino može biti zvuk ljudskoga glasa, ljudski govor ili pjevanje.

Najsavršeniji je zvuk anđeoskoga pjeva. Samo je pitanje na kojim jezicima anđeli pjevaju.

Kad bismo barem znali ima li anđela!

Ima li netko, neki prorok i mistik ili neki genijalan ljudski um koji bi nam posvijestio sve tajne svemirske, zemaljske i nebeske?

Ima li netko među nama tko bi nas poučio sposobnostima i mogućnostima o kojima sanjamo neprekidno, a mislimo da su nemoguće?

Ima li možda netko kome slava i bogatstvo nisu potrebni za dobar život, za neki bolji i viši život od ovoga kojega imamo pa da nam pokaže put i način?

O, kako bismo bili zahvalni na tome svemu! Nema toga čina, ni te riječi kojima bismo zahvalnost Bogu ili ljudima iskazali!

Mnogi među nama prelijepo govore, a mnogi prekrasno pjevaju; mnogi su čuli anđele, a neki samo haluciniraju.

„Hvalospjev ljubavi

Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.
2Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznanje;
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao – ništa sam!
3I kad bih razdao sav svoj imutak
i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao –
ništa mi ne bi koristilo.
4Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
5nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
6ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
7sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
8Ljubav nikad ne prestaje.
Prorokovanja? Uminut će.
Jezici? Umuknut će.
Spoznanje? Uminut će.
9Jer djelomično je naše spoznanje,
i djelomično prorokovanje.
10A kada dođe ono savršeno,
uminut će ovo djelomično.
11Kad bijah nejače,
govorah kao nejače,
mišljah kao nejače,
rasuđivah kao nejače.
A kad postadoh zreo čovjek,
odbacih ono nejačko.
12Doista, sada gledamo kroza zrcalo,
u zagonetki,
a tada – licem u lice!
Sada spoznajem djelomično,
a tada ću spoznati savršeno,
kao što sam i spoznat!
13A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
– to troje –
ali najveća je među njima ljubav.”

Ispjevao Sveti Pavao,

Prva Poslanica Korinćanima, glava 13, redak 1-13

Što bi ljudi doživjeli kada bi čuli anđele, da li bi uopće stigli pokazati nekakvu reakciju i što bi im odgovorili? Statistika nam ukazuje da većina ljudi u takvim okolnostima pomisli da silazi s uma i postaje praznovjerna luda koja misli da u tom svijetu 'ima nešto', svima jako nepoznato.

Mi, kršćani, vjerujemo da je naš veliki teolog i pjesnik, Sveti Pavao, koji je prvi poradio na navještanju Evanđelja svim ljudima izvan uskoga kruga staroga židovstva i antike, doživio susret s Kristom živim i uskrslim.

On je sigurno pjevao s anđelima.

16.01.2020. 05:48