Tad
još nisam za se znala,
da
sam sebična i svoja
kao
što to sada jest.
Nije
da sam s uma sada spala
uslijed
neprekidna ptičja poja
već
ja sad sam rastvorila pest
da
iz mene sve iziđe
što
se nikad usudilo nije
jer
su rekli da sam svjetovna sramota,
jer
me, sitnu, snašlo stiđe;
i
da poslije bit ću gora nego prije,
da
nikada neću biti sva blagota.
Kao
krivac za sve dobre napore,
stasala
sam poput stroga introverta,
svi
su drugi bili mudri iznad mene.
S
krinkom gutala sam njine greške i gafove,
ali
duša bijaše mi inocenta
koja
gubila je mnoge uspomene,
nije
znala čak ni cvijeću prebrojati lapove.
A
sad, dušo, ova duša cvate,
lebdi
poput sjajna sokolova pera;
sebična
je, brine samo za se.
Čelične
raširila je late,
vjeruje
u Boga i nosi je vjera,
i
prikuplja svoje autentične čase.
21.01.2020.
20:02
No comments:
Post a Comment
just do it