Udari me, Roso čedna

Korizmenoj dobi

tiho se nagibam

kao želja osame;

kao svetoj kobi

kratko se pogibam

u pustoši tame.

Govori što sada,

što ću sebi naći

Bogu svom za dar,

što na mene spada?

Hoćeš li me Ti dotaći

ili vremenita čar?

Je l' bar Tebi zgodno

u koži mi biti

kad me tako vodiš,

kao Biće srodno?

Je l' Ti slatko piti

dušu koju rodiš

s povremenom srećom

i blaženstvom tajni

što mi ih otkrivaš

jer me ljubavlju najvećom,

kao mjesec sjajni,

svjetlošću okivaš?

Samo reci odozgora,

udari me, Roso čedna,

vječni Kriste moj!

Sve što biti mora,

zapovijed je medna;

sluga sluša Tvoj.

15.01.2020. 17:51