Prljavi blues

U ovom blatnom šašu
od slavnih nesreća, 
borbe i uspjeha
nalazim onu kob, svu našu,
u svjetlosti svijeća,
u nedostatku svih utjeha.

I onaj slavni 
slavan je po preporuci,
po korupciji, na silu;
i ovaj siromah davni,
i ovi na sažaljenju puci
nose grijehe u svome krilu.

Svi žele gospodariti,
oni zbog slave i zlata,
ovi zbog nemoći svoje
jer ne znaju podariti
sebe, izlaz iz blata,
već samo osmijehe broje

iza kojih se krije pohlepa, da,
a ne znaju kamo bi otići,
pljačkaju me tužaljkama.
I kada bi imali slave i zlata,
ne znaju što bi postići,
glad, glad, požuda ih slama.

Želja za slavom ili samo da se mrsi
jedno je te isto, ista žeđ
i posljedica je teške lijenosti
kada čovjek se ne trudi i ne trsi
nego misli da je gazda sveđ,
a i umire u nijemosti.

Glad ološa, glad nepoznatog uzroka;
svejedno je, dobar je i mrs, i slava
i što god padne, dobro padne.
Jer misli da nema ništa do uroka,
kao da ja sam bogata i zdrava,
da meni sjekira u med upadne.

I blago meni jer imam ovo i ono,
i blago meni u svemu, blago meni.
I kad sam sasvim bez imanja,
nosim sebe, kosti, punu glavu, i smiono,
a duša se priklanja vlastitoj sjeni
i nitko ne poznaje takva stanja,

niti onaj slavan koji me časti,
niti ovaj siromah koji me prosi;
nema se gdje i nema se kamo,
i nikada ne smijem pasti
dok vjetar mi nadanja odnosi,
i moje je srce stisnuto, samo.
‎utorak, ‎3. ‎listopada ‎2017. 09:11:48