Pravda

I tada kad odlazim, vjerujem u život, zapravo tek tada pokreće se vjera moja. Jer dok sam tu, samo sam na kušnji hoću li prepoznati Boga u ljudima, u svijetu. I kada se dogodi prepoznavanje, odlazim sretna. Ako se ne dogodi ništa posebno, znam da to moram promotriti, da moram upitati sebe što mi je Bog htio reći kad mi je poslao nekoga u kome Ga nisam prepoznala i tko me ostavio ravnodušnom.
U stvari, ravnodušna sam samo kad vidim sretne i vesele ljude, tada o njima ne moram brinuti, oni su često barem malo pretenciozni, malo, ali ne previše i mladi su. Pustim ih s blagoslovom u srcu i odem dalje, odem potražiti nekoga tko će me podučiti životu, a takav uglavnom nije sretan već ugrožen, a time i mudriji od onih sretnih i mladih. Ugroženi su stari, mudri od nevolje i jada. Jer što je mudro u sreći i bezbrižnosti? Samo trenutak sreće, to je mudro. Ako se taj trenutak pretvori u stil života, nije dobro, nikako nije dobro.
Sva su djeca mudra ako im dajemo prostora. Ali mi ih učimo nepotrebnostima, mi, grešni od svojih frustracija i frustrirani zbog svojih nakupljenih grijeha, mi, odrasli.
Najviše me privuku oni koji su mudri, a ne traže ništa, ni kunu, ni kruha, ni neke zadovoljštine. Znam da se iza njihove mudrosti kriju bolna iskustva, ali oni ipak žive zadovoljni što su naučili nešto što se može proslijediti bilo kome, meni. I drago mi je da su hrabri, da ne jauču i ne traže ništa. Jer su mudri, sretni su s onim što imaju i što jesu. A imaju život i u svojim patnjama imaju jamčevinu buduće svetosti. Nisu dužni, a mnogi su dužni njima i sve se to vraća višestruko pa je prema tome dobro višestruko zadužiti druge, ne tražiti pravdu jer ovdje pravde nema. Nema je upravo zbog toga da bismo mogli darivati od sebe po mjeri našeg osjećaja za pravednost i po mjeri naše vlastite žeđi za pravdom.
‎petak, ‎20. ‎listopada ‎2017. 03:56:42

I što kada ti ubiju tijelo, kada te usmrte? Što će tada s tobom, gledati kakva su zla počinili, kajati se i ostati nesposobni popraviti počinjeni zločin. Zauvijek se zadužiti kod onoga kojega su ubili, pripisati mu zasluge. Ako ste bili darežljivi prema takvim ubojicama tijela, tada ste još više zaslužni, ako im niste svjesno i namjerno činili zlo. Ako još i opraštate po navici i po životnom opredjeljenju, tada ste već sigurni da ste svetac. Onaj koji vas je pod takvim uvjetima ubio nikada neće dosegnuti taj vaš stupanj svetosti, uvijek će ostati nekoliko koraka iza vas ma koliko svi napredovali u vječnom životu.

Ne kažem da bismo morali tražiti i provocirati druge da nas povrijede i ubiju, ta istina i iskrenost su sami po sebi već jako provokativni.

Da, mudar čovjek je budući sveti čovjek.

Jesam li manje mudar ako sam sretan? Ne, ali ako loviš sreću, nisi mudar. Jer sreće na ovome svijetu nema, postoji samo zadovoljstvo učinjenim, sigurnost, blaženstvo.

I onaj ubojica može biti sretan jednoga dana ako ga ne bace u pakao.

Evanđelje po Luki, glava 12, redak 4-5
"A kažem vama, prijateljima svojim: ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a nakon toga nemaju više što učiniti. Pokazat ću vam koga vam se bojati: onoga se bojte koji pošto ubije, ima moć baciti u pakao. Da, velim vam, njega se bojte!"