Religiozni poriv

Nisam sigurna da želim preživjeti, ali sam sigurna, Isuse, da želim doći k Tebi.
Možda si zaista, Bože moj, iako sve držiš i svime upravljaš, stvorio svijet pa ga na neki način ostavio i napustio. Jer kad je čovjek postao spreman, Ti si mu se odlučio jasno očitovati.


UVOD

1. Za religioznost je neophodna poniznost, klanjanje Bogu, a to je suprotno od umišljenosti, sveopće samouvjerenosti i oholosti.
Svijet je prepun raznih religija. Čovjek se voli klanjati, to mu je u opisu života. Koje razlike postoje između Tebe, Boga i svih naših religija?
Činjenica je da si Osoba, da nisi prirodna pojava, da nisi nikakav ljudski zakon i da nisi ljudski životni ideal.
Činjenica jest očevidna da si Kralj Židova, Prorok islama, Začetnik kršćanstva i da si se objavio čovjeku. Ali čovjek Te oblikuje prema sebi samome. Izgleda da to prvo mora spoznati, da se Tebe ne može oblikovati već da Te čovjek mora osluškivati. 
Čovjek je često u iskušenjima i na probi hoće li izdati samoga sebe. Greška je misliti da je klanjanje Bogu izdaja sebe samoga. Čovjek misli: "Neće me valjda drugi ljudi učiti tko sam i što sam, što želim i čemu i komu se klanjam". Štoviše, učinkoviti put do Boga jest i vjernost sebi samome. Čovjek je sam sebi u najboljem izdanju velika istina.
Zar nije to dar mudrosti, ne težiti zemaljskim probicima i istovremeno slušati sebe, biti iskren prema sebi i u sebi?


2. Zašto Te ljudi, Bože moj, dok Ti se klanjaju, miješaju sa svojim greškama? Zašto je čovjek uvijek u pravu kada si bira vrijeme i mjesto klanjanja, a nikada nije kriv kad pogriješi nego si za greške uvijek glavni krivac Ti?
Druga važna životna religiozna pouka jest, dakle, da Te čovjek ne okrivljava za zlo i greške već da Ti se klanja. Jer kako možeš kriviti Onoga komu se klanjaš i iskren si prema sebi? Jer ako si zaista iskren, priznaj da nisi savršen. Jer ako se klanjaš, klanjaj se zaista iskreno. Da si kojim slučajem, čovječe, savršen, bi li se klanjao, bi li postojale tolike religije u svijetu?



3. I posljednja važna religiozna pouka jest da je Onaj kome se klanjamo svetinja i Svetac što znači da je dobar i čist od grijeha i pogrešaka. I da čovjek klanjalac to ne može do kraja spoznati i dokučiti. Ali čovjek koji se klanja postaje posvećen i svet jer čemu nam uopće onda služi religija i religioznost.
A ako je Bog svet i ako je onaj čovjek koji Mu se klanja također svet, tada je svet i Posrednik koji ovo sve tumači ljudima.
‎srijeda, ‎18. ‎listopada ‎2017. 01:04:03









ČOVJEKOV PAD

Jezično područje meni je moja domovina. Jezici se miješaju, ali se ipak može veoma točno utvrditi gotovo za svaku riječ odakle potječe.
Na svim jezicima Bog je univerzalan. U konačnici Bog je iznad svega i sve u svemu što bi značilo i da je iznad jezika makar to bio i jezik molitve i klanjanja Bogu samome.
Na bilo kojem jeziku Boga se može opisivati, o Bogu se može govoriti i Njemu se možemo obratiti. Jezik ovisi o tome s kim razgovaramo, a kako je molitva najbrža, brža od zvuka i od svjetlosti i od nje je brže samo Božje uslišanje ljudske molitve, možemo slobodno reći da nas Bog poznaje bolje nego što mi u našoj iskrenosti poznajemo sami sebe jer nas Bog uvijek preduhitri.
Naći Boga u sebi poslije svih kušnji moglo bi značiti da čovjek ipak sam najbolje zna o Bogu više nego što mu to može pojasniti bilo tko drugi, bilo koji drugi čovjek.
Žalosno je da ljudska intuicija, koja bi u molitvi i klanjanju Bogu mogla doprijeti do najvećih i najdubljih tajni Boga i čovjeka, upražnjava svoje djelovanje na pokušajima da se veže s prirodnim porivima životinja, kućnih ljubimaca.
Ako je istina da znamo da postojimo po tome što mislimo, a riječ je znak za misao, tada znamo da postojimo i po tome što govorimo i izražavamo svoje mišljenje drugima, komuniciramo. Žalosno je i jadno da pokušavamo komunicirati s divljim svijetom ljudskim sredstvima, a to su razmišljanje i govor pomoću kojih dostižemo Boga, da bismo se divljem svijetu klanjali.
Zar nam u religiji nisu potrebni klanjalački porivi? Kakva je onda to religija kad se klanjamo porivima preživljavanja pod svaku cijenu, kad nam je uzor životinja? Znači li to da se osjećamo na neki način nižima od životinja i biljaka, energije, prirodnih pojava? Ako se tako osjećamo, zašto onda odbacujemo istu vrstu, ljude, sve ljude, da bismo se pokušali povezati u klanjanju s nečim ili nekim tko nije iste vrste? Jer Bog nam tumači da nas želi da budemo bogovi-dionici božanske naravi i da smo upravljači svega drugoga jer smo na Njegovu sliku stvoreni.

Ako nam naša tijela u svakom detalju služe određenoj svrsi, tada nam i naša sposobnost razmišljanja i govora sigurno služi komunikaciji s istom vrstom, a ta komunikacija je put do drugih ljudi i put do našega Boga.Ako smo od drugih ljudi naučili pripitomiti životinje, zašto ne bismo naučili postati viša bića, sretnija bića, idealni? Što je idealno u čovjeku koji se želi sjediniti sa životinjom koja nema razum i sposobnost govora? Što je idealno u čovjeku koji pokušava trčati poput gazele ili ubijati poput lavice, a ne služi se razumom, slobodnom voljom i govorom koji su mu tako laki, jednostavni i spontani?

Jezik intuicije ljudske bitno se razlikuje od prirodnog poriva gologa preživljavanja kod životinja. Intuicija se služi slobodnom voljom što znači da čovjek uvijek može razlučiti kakav izbor stoji pred njim, a prirodni poriv razmnožavanja i održavanja vlastite vrste samo je jedna mogućnost: agresija. Čovjek je stvoren i rođen za to da kontrolira sve, a naročito sebe pa prema tome i vlastite agresivne porive kako bi uspješno postao bog-svevladar. Privlačno je vladati vremenskim prilikama i florom i faunom jer ne zahtijeva gotovo nikakav napor. Ako postoje ljudi koji se ne vole potruditi, uložiti napore ili se malo pomučiti, najčešće su to obični robovi i to po vlastitom izboru. Ako već želiš robovati nečemu što nikada nećeš razumijeti, jer nema se tu što razumijeti, tada se ne žali što ti razum lupa u prazno, što te drugi pripadnici tvoje vlastite vrste odbacuju, što te može svatko prevariti, zavesti, izluditi. Zar nije lakše ostati ustrajan u svojoj ljudskosti, ma kakvi te problemi zaskočili jer to je barem sigurna jamčevina da ćeš jednoga dana postati idealan i istinski sretan.





GRIJEH I SPASENJE

Tko je taj koji te naučio kako ćeš se brinuti o sebi samome, kako ćeš se ponašati i kako ćeš vladati kućnim ljubimcima, divljim svijetom, prirodnim katastrofama? Taj je zasigurno bio neki čovjek ili je tu bilo više ljudi, puno ljudi.

Tko je taj tko te naučio kako ćeš vladati samim sobom, kako ćeš se klanjati i kako ćeš umrijeti? To te može naučiti samo Bog. 

Bože moj, hvala Ti što si me presreo na mom putu i što si me izbavio iz provalije. Hvala Ti, Isuse, što nisi zaboravio na mene, hvala Ti što me upućuješ na moje nesavršenstvo kako bih sazrela i uvidjela Tvoju dobrotu i svetost, hvala Ti što si me, bijednika, od grijeha otkupio. ‎srijeda, ‎18. ‎listopada ‎2017. 02:04:07