Pripravljam lampaše za velike noći
da mi svijetle na nebeskom putu
i da njinim svjetlom svatko mogne proći
prema meni, prema mome srcu krutu
da me svu omekša, moje riječi grube
kojima se probijam kroz trnje i kroz šaš
kako pronašla bih duše koje se ne gube
i kako bih mogla dati što je život naš.
To bi bilo susretanje neprekidno,
raskrižja života trgovi su na koraku svakom
ako srce nije kruto nego nezavidno
pa da čuje, pa da odgovori tom koraku lakom.
Nema na tom svijetu nikakva zadatka
koji ne bi mogao se riješiti i znati,
samo kada bismo mogli biti veza kratka,
kada bismo htjeli tuđa srca pohvatati.
U tome mi pomažu svi naši sveti,
samo oni znaju kad se duše vežu,
kada misao nam zajednički leti
pa oko nas isprepletu nevidljivu mrežu.
Tada mrtvi govore molitve za žive
jer svi imamo jedinstvenu priliku
svetosti se prihvatiti, nebeske njive
dok svi živi na toj zemlji nose istu sliku
koja govori o vječnosti, prikazuje Boga.
Tako se na raskrižjima susrećemo skupa,
susrećemo uzora, nalazimo prijatelja svoga
koji putuje iz drugog smjera, a ka istom cilju stupa.
subota, 28. listopada 2017. 18:51:45
No comments:
Post a Comment
just do it