Sjaj poezije

Preljubničke pjesme mlade

pjevala sam onih dana

kada nestale su prepreke

što tako sigurno mi život grade

kao krošnja razlistana,

kao sve te tihe rijeke.

Nisam bila nikada pjevačica,

samo moram naći trag

tamo gdje me jače tuku

vihori svih slavnih inačica,

gdje poezija je prešla prag

do kojeg me rime vuku.

Zato želim reći bilo kome

sve što moždane ispisuju,

sigurna u svojoj slutnji.

Možda jednom mene slome,

možda druge duše čuju

razloge tih pjesničkih pomutnji.

Samo slušam, samo vjerno pišem

ono što mi govore i daju

moji glasi, tako tihi, neznatni

koji čuju kako sporo dišem,

koji kratko kao bljesak traju;

to su stihovi prezlatni,

oni jedino su što je bistro,

spasonosna iskra pomračena uma,

oni vode me iz teška ropstva

na područje tako čisto

kakvo nije niti tamo gdje je šuma

strašnog djevičanskog srodstva

u normali punoj predrasuda.

Biti isti kao drugi, svi u svojoj formi

iz koje se straše proviriti

ili pustiti se brizi javnog suda

koji ne zna letjeti iz svojih normi,

ali biti, živjeti, zadiviti

anđele i ptice nebeske što lete

poput onih misli rijetkih genijalaca

što se puštaju pred nadahnućem,

koji prejaki su da ih spete

užadi i koplja mnoštva znalaca

koji ne podliježu ovom sjaju vrućem?

Radije ću javno neprekidno ginuti

zbog tih mojih izrečenih rima,

pustiti ih neka traže na slobodi

gdje će netko možda skinuti

malo ljage s toga teška krima

kada mu se nadahnuće rodi.

28.08.2016. 09:14

Dok te čekam

Prostrane misli slobodna uma

i lagano jutro žure u san

dok čekam te kao netko tko te zna.

Osjetila odmakla od svakoga šuma

stvaraju jak romantičan plan

dok novi se dan kao čipka tka.

Samo slobodna duša nalazi mir,

samo mir u srcu vidi i dalje

sve što postoji kao divota.

Svakoj se duši poklapa taj zbir

kad začuje Boga koji je šalje

tajnama njena vlastita života.

Ptice nebeske najavljuju izlazak,

sunčane zrake bacit će svjetlo

dok lahor već dušu miluje

kao vanjski siguran iskazak

stanja u kojemu zajedno s vjetrom

čitavi svemir u duši miruje.

Mir je dragocjen, ratnici znaju,

a nema ga tamo gdje srce divlja,

krhka je duša za izazov taj.

Sunčane zrake mi poleta daju

dok noć postaje sve to sivlja,

još jednom je snovima došao kraj.

27.08.2016. 06:28

U zemlji živih

Život prolazi, život se mijenja,

a tvoje se ruke za uvijek sklopiše

kao krila galeba na vrhu stijenja,

kao zalazak sunca što vjetar ga njiše.

I dok pjevam istom životu tom

koji se u meni odbija ugasiti,

promatram sunčanih zraka slom,

a nova će jutra to sunce spasiti.

Ponovni izlazak sunca dokazuje

da život je vječan za sve nas,

a sjećanje živo meni pokazuje

da molitve moje tebi su spas

i što više odmiču noći i dani,

bolje te pamtim, više te znam;

danas si ovdje više nego lani.

Čovjek u nebu nije nikada sam,

zemljani i nebesnici zajedno stoje

u duši mojoj, u sjećanju mom

kao da anđeli molitve broje,

kao da isti imamo dom.

Bez tvoje ljubavi ne bi nas bilo,

bez moga sjećanja, bili bi sami;

tako je ugodno Božansko krilo,

tako su sjajne zvijezde u tami.

Susret neba i zemlje granice nema,

duh je naš jači od prirodne mijene;

znam da mi Bog stan moj priprema,

znam da me pamtiš i moliš za mene.

Onaj tvoj duh u istom je stanu

kao i moja molitva, kao moj duh;

ovisi samo o zemaljskome danu

kako ću dijeliti Božanski Kruh.

Pošalji mi, Kriste, snagu za dan,

pošalji mi noć za susrete ove.

Pokaži mi život, i javu, i san,

dodaj mi Duha za molitve nove.

26.08.2016. 08:02

Vrijeme rata

Misliš da me ratovi ne mijenjaju,

makar nisu moji jer ja želim mirovati,

i da potresi i progoni ne jenjaju;

svak zna mjesto gdje se mogu milovati

prašina i kapljice rose koja nestaje

ili mirisi plijesni sa cvijećem što pupa.

Ovaj rat što nikada ne prestaje

za tebe je uvijek bio spasonosna rupa

pa stoga i možeš uvijek otići još dublje,

prići k samom srcu teških zbivanja

jer tebe tješe najopasnije zublje,

jer su iste kao srce tvoga unutarnja stanja.

Znamo da je tamo najsigurnije leći

gdje su zemljicu razrovale granate

pa je poslije lako mir svoj steći,

tako sigurni su oni što još više pate

unutar svojih nemira i progonstava.

Mir za tebe jedini je pakao

dok rat je cilj ti svih poklonstava

kako ne bi neprekidno plakao.

Svatko nosi ratove u sebi kao znak

po kojemu prepoznaje si svoju kob.

Takav život nikad nije lak,

ali još je teže uvijek negdje biti rob.

Jedini je problem što se teško vratiti

ako čudom Boga sve nemire prebrodi

svaka duša koja obvikla je patiti

jer ju stari nemir sve to dublje vodi.

Čak i tada kada duši mir nastupi,

uvijek ima mnoštvo ratnih priča

koje nastale su baš u onoj grupi

gdje je je bilo njena ratna pokliča

pa je vode za sobom u svoje nemire.

Smije li se duša ikad smiriti

ili mora nastaviti sve ratove nemile

koje nekad znala je raspiriti?

25.08.2016. 08:37

Odakle dolaziš? - Job 1,7

Ne znaš  ni odakle dolaziš,

niti znaš kako si ovamo zašao,

a ipak kao ričući lav prolaziš,

tražiš kako bi baš mene snašao.

Prije nego što zatvorim vrata,

moram pročistiti krivo i zlo

što se tako ljepljivo za me hvata;

pitam se zašto mi donosiš to.

I prije nego što za uvijek umukne

ovaj tvoj ljigavi tuđinski glas,

potrudit ću se da ljudima sukne

najljepša utjeha i siguran spas.

To moja će osveta uzgred biti

za duhove opake, duhove zle

koji se od mene ne mogu skriti

jer već odavno na spletke te

sasvim postadoh nekako imuna

kao što anđeli postanu neuhvatljivi

kada ih traži prijetvorna struna

dok meni su oni često spoznatljivi.

Pravednost Boga Isusa Krista

nosim za prikazanje pred pukom

kako bih i ja tu ostala čista

kada odnese zlo svojom svetom rukom.

Tako ni jedan pravedan neće nastradati,

ali tko će taj biti, ni anđeli ne znaju

dok ja ću se svesrdno nadati

da oni za prijetvorne tako ne haju.

Rekla bih samo još jednu stvar,

ne diraj me jer molim i praštam

kako bih izdala od sebe dar,

a ne stoga što često maštam.

Zato te pitam, a tko si ti

da mi sudiš i zašto se bojiš

da bih ti mogla nauditi;

zar po sebi i mene krojiš?

Osvetu možda neću gledati,

ali je ćutim i ona me blaži.

Ako se poželiš na kraju predati,

gore, na nebu mene potraži.

24.08.2016. 00:44

Prah si bio

Kad bi me, Bože, samo pogledao

da me izvedeš iz moga sužanjstva,

svaki bi dušman preda mnom pao;

kročila bih putima sveta prostranstva.

Odmah bih prihvatila desnicu Tvoju

i ne bih se nikada osvrtala.

Sve bi mi svetinje bile na broju,

najljepše hvale tada bih ocrtala.

Znala bih što je moj životni čas,

znala bih mrijeti u preobraženju

i svaki bi plodan bio mi klas,

otporan svakome okruženju

jer ne bi mi dao raj prije vremena

nego bila bih jednako sama,

ali prepuna duhovna sjemena

i ne bi me nikada uzela tama.

Kada bi samo čuo moj slabašni vap,

možda bih postigla drugome nešto

od svega što mi je sada hlap;

znala bih tješiti, voditi vješto.

I sada, kad rijeka pritječe ušću,

kako bi svečan bio mi kraj!

Razvrgla bih onu maglu, još gušću,

otvorila prolaz u ovaj gaj.

Načini cvijeće od moga spasa,

predaj sve voćke kome je rat.

Daj barem zalogaj toga klasa

da mi ne propadne mirisni lat.

Sada tek vidim Tvoju muku i žal,

Tvoju ljubav i odanost, i predanje

svakome stvoru kojeg izjeda jal.

Kako je teško to bogato stanje

kada ne vide duše, nit primiti znaju

vlastiti opstanak. O, siromaha,

slijepaca svih u mome kraju;

čitav im život od mrtva praha.

22.08.2016. 01:58

Krila domovine

Kleca narod, klečim, Bože, i ja sad pred Tobom,

godinama klečimo pred svetim Oltarom

dok nas udaraju i zazivaju budalom i robom

dok nas tješiš i obnavljaš svojim darom,

a Tvoj dar je spasonosna životna snaga.

Klečim, strah me da ne puknem kao bomba,

zatvaram se iza Tvoga sveta praga

dok mi jad se slaže u obliku tromba.

Nikad nisi bio, Isuse, za pobunu i nasilje

već za milosrđe i strpljenje, prošnje uporne.

Gledam kako stenje ovo podjarmljeno žilje,

usne su mu otvrdnule, izgledaju umorne.

Nikad nisi dao, Milostivi, da Te gaze.

Tvoje su riječi one života vječnoga,

ovdje svi na Tvoja uslišanja budno paze,

čine istinu, pravicu, ljube Tebe, Boga.

Klečim, jedini Bože, pred Tvojim trpljenjem,

iz pete mi već dugo struji prema čelu

ona vatra što me puni božanskim strpljenjem

koje izvire na mojim riječima i djelu.

Praštaj, srce, praštaj, ne znaju što čine,

ali milosrđe nekad postaje i privola

za sve zvijeri, za sotonu da još jače zine;

držim Te za riječ, a za rogove vola.

Sve je češće pred Oltarom ovo srce golo,

tu je zadnja rupa moga slobodnoga daha,

više nemam kamo, posvuda se igra kolo;

svi smo svjesni ova neminovna kraha.

Ne razaznajem ni ona jedna pravedna

radi kojega bi, Bože, spasio i Sodomu;

i već bježe čak i mlada djeca čedna,

već okreću leđa vlastitome domu.

Blagoslovi ovaj narod krvlju mladom,

Tvojoj desnici ja sada svoju dajem.

Svi se drže Tvojih zapovijedi svojim jadom,

klečala sam, slušala i sada ustajem.

Ako neće Lažac milom, silom hoće,

skinuti se s ova područja sveta.

Moje oružje su Tvoji plodovi i voće

protiv služinčadi pakla kleta.

Kad se dignem i pogledam iza leđa,

Ti me guraj, Duše Sveti, legije postaviti.

Daj mi vjetar Božji, vjetar mojih pređa;

ako hoćeš, Ti me možeš ozdraviti.

Neće više pričati mi bajke kuga bijedna

što je čitavu domovinu izrovala,

njena besjeda ni lipe nije vrijedna.

Domovina sada vjetar je potkovala.

19.08.2016. 01:05

Ljubavna tajna

Ova ljubav gori, tinja

i često se sakriva

da bi se rasplamsala

u obliku raznih čina

koji svi su strepnja živa

da je neka druga ukrala

ono srce što je moje postalo

prije nego što je bilo svijesti

da je i to moguće;

kad je moje srce zaštropotalo,

znala sam da nećemo se sresti,

a duboko ganuće

spopada me još i danas, i sve više

iako su mnoge zime prošle,

odvajanja i razni neredi

i već nova jesen šalje kiše,

a borbe su slične došle.

Ljubav naša vrijedi

više nego bračni zavjet,

jača je zbog istog Boga

i zbog vječne borbe;

za isto već težimo mrijet,

da nam pučje spozna toga

i za slavne naše Tvorbe.

Hvala ti što čuvaš tajnu,

što si sastavio sladak lanac

da mi bude srcu znamen

koji prati vrijednost trajnu

jer mi nisi samo stari znanac,

jer te ljubim, ljubim, Amen.

17.08.2016. 20:37

Kraljica pustinje

Ti si živa voda usred pustinje,

izobilje blagostanja;

razgorjela si moje tinje,

donijela mi silna znanja.

Nisam znala kako bih te nazvala

jer se nisi otkrila do kraja.

Znaš da duša mi je bila razvala

i da srce nikada ne zdvaja,

inače mi ne bi bilo tvoga spasa.

Pripreme su se zgotovile,

hode noge između dva klasa,

znake tvoje su obnovile

još od onih dana kad sam te izmolila

pa si pustila mi one patnje.

Nisam tada znala da si moju dušu prolila

i da nosim boje ratne.

Sada znam da moram,

da sam sama tako izabrala

kad sam krenula za goram

gdje si podno Križa stala.

Sada ti se svjesno predajem,

stalno te pohodim;

ti me pusti da se kajem,

Sina tvoga da porodim.

S jedne strane klas je Bog,

a na drugoj čekam ja.

Bit ću centar križa tvog

jer sam te prigrlila

pa si noćas rekla mi u snu

gdje je mjesto tvoje pravednosti:

to je blizu, to je tu

gdje se srcu jave čednosti.

Jakost mi je darovao ovaj Plod,

opremio me, strašnu kukavicu,

ali ti si postala mi rod;

prihvaćam rukavicu

što ju baca vrag u moje obraze.

Kolike duše vračaju i čaraju!

Tvoje ruke mene traže

jer sad nevjernici haraju.

Tako blizu, Sveta Bogorodice, a tako daleko;

godinama morala sam ići

mračnim tragovima da ti dođem prijeko,

ne znajući gdje ću stići.

Zato nagrada je moja ogromna

dok je svuda kazna bijednika.

Moja duša još je više pomna

jer sam sestra tvojih nasljednika.

15.08.2016. 05:20

Kruše života

Pitam li Te, sve mi veliš,

a moj krvotok Te prati

kako ljubav svoju dijeliš

koja rijetko Ti se vrati.

Znam da ne daš odgovora

za sve druge ljude,

ali ja ih gledam s gora,

trzaju se kao lude,

zure njima duplje očne,

pune mutna sljepila,

a ruke im krvoločne,

mržnja ih zalijepila

za vlastitu pohlepu.

Svi su mladi ili tati,

ne znaju za Hranu lijepu

koja sve pozlati;

mnogi ne vide pred sobom

ponajveća krvnika,

trguju il’ prijete grobom

pod pritiskom žrvnika.

Ne daj da me smelju

u svom naletu na tuđe,

da pokose vrijednost velju,

odaberu luđe.

Nečovjek je svaki taj

koji pušta se podjarmiti

pa putuje za raj

da bi sebe skriti,

svoju nesposobnost;

i zbog toga želi ubiti.

Nema li podobnost,

glavu će izgubiti

mjesto da se ponosno upita

kome daje da ga topi,

kome pušta do svog srca skrita;

svraka njemu mozak popi.

Sama sebe mnogi tlači

pa se čudi da ga drugi hoće.

Ako ne znaš da si jači,

tad si žrtva svoje zloće.

A Ti, dragi Bože moj

i moj slavni Spasitelju,

ne daj mi u ludi boj!

Ne daj mene tlačitelju.

14.08.2016. 16:44

Tračak mira

Često čujem da si tu

kao rana sveta, otvorena

koja gleda Golgotu.

Prečista si stvorena,

crnom bakljom nepovrijeđena,

ali ipak srce ti krvari.

Kao kaplja krvi, vodom razrijeđena,

stojiš posred stvari

da bi odvela me van.

A ja ne idem jer je težak

povratak u san

kad se jednom digne vjeđak.

Sve se bojim da umišljam,

sve od silne želje, nevjerice,

kraj zamišljam

kao laku, brzu smrtcu zvjerice.

Predivna si, majko utješna,

tvoje srce za mnom vene.

Ti ne gledaš moga puta grešna,

moja duša nema cijene.

Tvoj me blagoslov porodio

baš ovakva da ti budem kći,

a tvoj Sin me je pohodio

tamo gdje mi duša vri

i baš tamo gdje je najteže.

Tko bi znao da ćeš pronaći me tako

gdje sve riječi se uvriježe

koje silaze mi nježno, lako,

padaju na tjeme kao pahulje

da bi blagi melem bile,

da bi nastale na meni vrulje

koje su se zatvorile

jer ja želim te previše

pa se žurim napajati

sve što tvoja mudrost riše

i počinjem nabrajati.

Samo jedno potrebno je sada,

ljubiti te sličnom snagom

da mi tračak mira vlada

kada kročiš mojim pragom.

13.08.2016.  21:35

Bog, ti i ja

Kad začujem porođajne trudove,

znam da rađa se poezija i znak

što pokreće ove udove;

sigurno će stih mi biti jak.

Ja ga čujem u toj Duši,

ja ga ćutim oko mene

kako srce moje brusi,

nadvladava sive sjene.

Ne žurim se, neka muke,

preslatka je na tom križu

gdje me napuštaju nauke,

gdje mi glasi, šapti stižu.

Ja te slušam, Dušo glasna,

ja te osjećam tu, oko srca,

a kraj mene vatra strasna

plamti bez i jednog grča.

Najbolja sam tvoja poruka

jer kroz mene sve prolazi

dok ne kapne odluka:

Bog me tvoje riječi traži.

Znam da negdje sjećanje mi sijeva,

onaj jedan jezik koji osta isti

još iz doba porođajna gnjeva

što filtrira i očisti

nakupine čudnih izražaja,

tuđih novotarija.

Dar ti moga opažaja

služi kao stara arija.

O, da, ista je memorija,

samo jedna što nas veže

kao neprobojna folija;

ona i do Boga seže.

A gle Tvorca naša, njena

koji načini nas, moja slova!

Razmakla se svaka sjena.

Dušo, riječ si Božjeg blagoslova.

10.08.2016. 05:28

Tihe duše

Kada ne znam što je bilo prvo,

samo probijem se do Oltara,

tamo gdje je Tijelo, gdje je Drvo

i gdje Život moju dušu stvara

i obnavlja za pitanja mnoga

i za snažnu odmazdu što šuti.

Šutnja razložna je srca moga,

probit će je jauk jedan kruti.

Šutnja skriva taloženu snagu

da ja mognem uzviknuti.

Povikom bih skinula tu ljagu

što će samo tiho siknuti.

Šutnja milošte mi Boga prima

da ja mognem razlučiti

gdje je taj što mene ima,

a ne prestaju ga mučiti.

No, tko žrtvu ne zna dati,

nije kadar uskrsnuća

pa makar se guja mača lati;

bit će lakša utrnuća.

Dovoljna je šutnja moja,

vrijedna svakoga je krika;

postojana kao ratna boja,

trajna moja odlika.

Zovu duše, viču na sve strane,

ali nitko šutnju ne prozove;

čekam one duše izabrane

koje imune su na otrove

da me vide istom tada

ako padnu na njih malji.

Tad ću reći s vrha grada:
“Sada evo, mene pošalji”.

No, do tada imam dane,

nema dima, niti gori.

Dok ta vika ne prestane,

ova šutnja guju mori.

09.08.2016. 16:55

Zaručnica

Tiho pjeva ona duša stara

koju pozvao si više puta

da u Tebi se odmara,

da Ti klekne rubom skuta

koje si raširio za djecu svijeta.

Mnogi sad je u nevoljama,

mnogi ište pakla kleta,

mnogo krika se prolama,

ali niti jedan nije tako zvučan

kao što je pjesma ova;

niti čovjek nije tako stručan

da ispjeva glas svatova

kojemu se sveti često raduju.

Kliči, zemljo, Bogu svome,

Stvoritelju kojem vješto ratuju

da Mu zaručnicu slome

jer je sva previše lijepa,

jer je cijela sjajno odjevena

i za zloću je preslijepa,

a na svjetlu umjerena,

ne može se ničime porediti.

Sva je malo tajnovita,

ali umije pobijediti

najboljega duha vilovita.

Nikad neću ispjevati

boli moje duše, sreću

što ne staje se izlijevati

po svatovskom cvijeću

makar nema toga runolista

kao što je djeva bajna,

zaručnica svoga Krista

kao zvijezda sjajna

što božanskim zbori glasom

kao voda bistra i umilna,

što se diči vječnim spasom

za kojim je žudnja silna.

05.08.2016. 01:02

Gospodin je Pastir moj

Nekako sad ne mislim na odlazak

makar znam da sam Ti na vratima,

makar si mi oprao moj obrazak,

dao da se oprostim sa svatima

kojima sam okrenula leđa

jer Te moram sasvim dobro čuti,

našla mjesto pokraj pređa

kojima također ne idu moji puti.

Zvao si me u svoju blizinu

gdje sam iskušala svoje vrijeme,

gdje sam s Tobom prešla veliku nizinu,

ali nisam posijala Tvoje sjeme

jer sam morala ga svojoj duši sabirati.

Velikim promjenama ovoga svijeta

čovjek samo mora svoju dušu dati,

a sve ostalo učini Tvoja ljubav sveta.

Zato sunce meni mozak prži,

zato ranjene su moje bose stope

i dah mi se jedva na srcu drži;

zato se u molitvi sve nevolje potope

da me Ti izvedeš uslišanjem,

prstom svojim da me tu dovedeš

gdje se nalazim pred zdanjem

što ga čitavog od ljubavi ispredeš

i gdje samo moja ljubav ima snagu

prihvatiti sve što od Tebe mi stiže.

Dao si mi da si vidim smrtcu blagu

pa me ostavio sretnu puno bliže

nego što bih stigla svojim trudom.

Molitva od ljubavi se samo stvara

i vodi me Tvojim sprudom

gdje od Tebe primam ono malo žara

što mi je nedostajalo da Ti stignem

u te sjajne dvore čiste predanosti,

da se uskim vratima Ti prignem

i napustim brige svoje neznatnosti.

Duša sama Tebe hvali, Tebe moli,

više ne daš srcu bilo što da zdvaja;

od ta mojeg pohoda ništa sad ne boli

iako sam bila već na rubu svoga kraja.

04.08.2016.  03:20

Ljudska pamet

Toliko Te trebam, Bože moj,

da u meni više mene nema.

Više nije ovo prazan stroj,

ovdje Tvoja ljubav se posprema.

Duša ova sva je noćas putovala,

kao da je zaplovila svetim stazama,

i sa svetima je drugovala,

čineć okrijepu na malim oazama

gdje je uslišanja blagovala;

nije više gledala na zamke,

nije više ni u sebi ratovala,

nije više marila za sanke

nego sva je ušla u Te

molitvom što nekako se čula

gdje nalazi prave pute

pa je pravdom odjeknula

i tu je našla pravovjerje:

nije čovjek pametan da uči

nego da potuče praznovjerje

što u pameti mu čuči;

pamet služi za priklanjanje

svemu što je Tvoga kraljevstva

i za neprekidno klanjanje

svemu što je Tvoga svetstva.

Samo jedan problem mora shvatiti,

samo činjenicu da je pamet Tvoja

što ju mora k Tebi obratiti

da nauči svetosti bez broja.

04.08.2016.  02:02