Monday, January 22, 2024

Dan zauvijek

 


Bojim se da nemam prava

na svoj dio sna za ovu noć.

Nema snova dok se spava,

a na javi preslaba je moć.



Nekad pjesnik čezne mira

i toplinu zimi, svježi lahor ljeti.

Ponekad ga neka jesen dira

poput spore mjesečine koja prijeti.



Čuješ li me, Duše Životvorče,

sad ne mogu sve odjednom reći,

makar labave su moje omče;

sada moram preko noći prijeći



koja me mrklinom vuče.

Ipak, palim neke male svijeće

zbog navika koje dušu muče

kao da izgorjet nikad neće.



Tamo prijeko žrtvuje se bijeli dan

da mi magla ne bude pregusta

kada jutrom probudi me san,

kada padne mraz na okna pusta.



Bijela golubica danas tražila je lug,

a predatori su ostali u zaboravu.

Za buduću mladost dan će biti dug.

Sigurno je, tražit mi je Tvoju slavu,



Kriste, Dobri Učitelju, kad odvedeš mene.

Znam da nećeš pogledati stare rane

i da skinut ćemo mračne sjene

što nadvijaju se nad zemaljske dane.



Noći, noći, tebe više neće biti,

samo gledaj, samo dirni moje stihe.

Ljubav Krista, Boga svuda će se liti

koja meni svijetli za te zime tihe.

20.10.2021. 21:13

No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts