Vatra spasenja

 

Pravo vrijeme za dušu da se snađe, da nađe onaj Smisao i da se spasi jest ovo vrijeme koje je dobila na raspolaganje, vrijeme njena života na zemlji.

Nije svaka duša željna spasa, ne vidi svaka duša koliko je ogrezla u besmislice i ispraznost, u smrt.

Mnoge duše već rano znaju da je u Bogu smisao svega.

Neke duše među njima znaju i da nas Bog očekuje da Mu se vratimo jer osigurao nam je sve uvjete, preostaje nam samo odlučiti se protiv zla i odlučiti se za Boga, vratiti Mu se, osloboditi se naših zala koja činimo, obratiti se i krenuti ka Bogu, ka svetosti.

Put je obraćenja za grešnike put svetosti.

Put je svetosti za sve nas put krvi i put boli.

Jer grijesi i zlo naše teret su ljudskoj duši u tom prašnjavom životu poput ropstva.

Svetosti se duša može približiti samo kada spaljuje svoj otpad, gubu svoju što joj koži i tijelu ne da svježa zraka.

Da je opravda po njezinoj vjeri, Bog će duši dati pročišćenje.

Kao kroz vatru što proždire grijehe, duša će pronaći svoju čistoću, svetost, pravednost, dobrotu, kvalitetu.

Groznica je čišćenja za dušu neminovna, oslobađajuća.

Pred Isusom Kristom duša ne može stajati ravnopravno i bezgrešno već u porođajnim bolima i u vatri koja sažiže.

Samo ljubav Boga Oca i milosrđe Gospodina Isusa Krista izbavlja dušu iz njezina robovskog života u kojemu caruju grijesi i nesavršenosti ljudska praha koji se sastoji od svih međuljudskih odnosa duše, ponašanja i djelovanja duše prema sebi i prema drugima. Stoga i samo u zajedništvu Duha Svetoga duša si može olakšati svoj spas.

Vatra u kojoj duša gori oganj je suzdržavanja i strpljivosti, to je vatra odlučnosti duše da se ponizi pred svakim naletom zla, pred svakim napadom sebičnosti. To joj je jamčevina po kojoj stiže u svetost.

Da se Isus nije za nas krvlju znojio, ne bi nikome bilo izbavljenja u prolijevanju krvi i po bolima.

Da se Isus nije dao bičevati za nas, ne bi se nikome ukazala ta prilika za spas.

Da Ga nisu trnjem okrunili, ne bismo nikada mogli živjeti obraćenje.

Da Isus Krist nije za nas teški križ nosio, ne bi se nitko mogao nadati putu u svetost.

Da nije Isus Krist bio razapet na križu radi nas i našega spasenja, ne bismo nikada imali mogućnost putovati u vječni život, život istinski, život u punini. Zaista bismo bili pokošeni kao divlja trava.

Da Isus Krist nije uskrsnuo, nikada ne bismo imali udjela u božanskom životu. Ostali bismo grešni, izgorjeli bismo do pepela i nestali bismo u zemaljskoj prašini. Ostali bismo mrtvi i bez smisla života. Nikada ne bismo krenuli na put u svetost na kojemu nas vjerno zagovara i prati Isusova Majka Marija koja nam Ga dijeli kao Snagu za putovanje i posvećenje. 08.10.2022. 02:21