Bezumnom me, Bože, Ti učini
onih dana kad je očaj carevao.
I luđakom koji naokolo gradom slini,
mada već si tada u mom srcu kraljevao.
Gorak bijaše mi poslije vijenac pelina,
mračan ostade moj kalež otrova
da ja stradam poput roba nevina,
i da ostanem u vlasti svojih okova.
Stavio si na me vijenac mjesto pepela,
duha žalosti si pretvorio Ti u svoje uskrsnuće
što je za me bilo poput bijela golubinja pera
koje uljem radosti me pomazalo u svanuće
predivne slobode, lake kao Tvoj mi jaram.
I na svaki način za moj vječni život Ti me šalješ
pa u svojim okovima još po listu šaram
pjesmu zahvalnicu za sve što mi daješ.
Nikada se ničim ne može to platiti,
niti nagledat se neće duša Tvoga lica.
Ma što da ponudiš, želim Tebe pratiti
putevima trnja ili letovima lastavica.
29.10.2022. 07:02
No comments:
Post a Comment
just do it