Thursday, October 20, 2022

Put pokore


 

Pjevala bi pjesmu kad bi znala

ptica raširenih krila,

pjesmu ljubavi, slobode.

Pjevala bi, ne bi stala

kad bi jaka, čvrsta bila

dok je u nizine vode



kao neku zarobljenu stvar

što su oteli je ni od koga,

misleć' da je dragocjena, slavna.

Njezin pjev je bio dar

za sve stvore i od Oca, Boga,

kao pozivnica opća, javna.



Evo, sad je ranila se u svom letu

preko svojih starih rana

jer već nema vremena za bijeg,

jer se mora pokoravati u svijetu

još iz onih mladih dana

kad je preuzela na se crni stijeg.



Neće spržiti je sunce, niti blato

krilima joj naštetiti neće

kad pronađe svoj komadić gnijezda

što joj vrijedi kao suho zlato.

Ne pouzdaje se u to malo sreće,

već joj pogled seže sve do zvijezda,



i još dalje vidi se u Duhu

svoga jedinoga Krista, Gospodara.

Već je prešla svu glavninu svoga puta,

sve u postu i u svetoj riječi, Kruhu.

Čista Milost pokoru joj stvara,

Majka neba čeka na nju otvorenih skuta.

20.10.2022. 10:23



No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts