Pjevala bi pjesmu kad bi znala
ptica raširenih krila,
pjesmu ljubavi, slobode.
Pjevala bi, ne bi stala
kad bi jaka, čvrsta bila
dok je u nizine vode
kao neku zarobljenu stvar
što su oteli je ni od koga,
misleć' da je dragocjena, slavna.
Njezin pjev je bio dar
za sve stvore i od Oca, Boga,
kao pozivnica opća, javna.
Evo, sad je ranila se u svom letu
preko svojih starih rana
jer već nema vremena za bijeg,
jer se mora pokoravati u svijetu
još iz onih mladih dana
kad je preuzela na se crni stijeg.
Neće spržiti je sunce, niti blato
krilima joj naštetiti neće
kad pronađe svoj komadić gnijezda
što joj vrijedi kao suho zlato.
Ne pouzdaje se u to malo sreće,
već joj pogled seže sve do zvijezda,
i još dalje vidi se u Duhu
svoga jedinoga Krista, Gospodara.
Već je prešla svu glavninu svoga puta,
sve u postu i u svetoj riječi, Kruhu.
Čista Milost pokoru joj stvara,
Majka neba čeka na nju otvorenih skuta.
20.10.2022. 10:23
No comments:
Post a Comment
just do it