Nestala iz Tvoga dvora,
duša odletjela sitnih krila
poput izgubljena kukca
povrh velikoga mora;
čvrsto gnijezdo tu je svila
od jednoga poljupca.
Da je ne bi zahvatili vali,
da je ne bi oblaci i kiše
uništili svom silinom
dok je traže snovi pali,
dok je maestral tu njiše,
dok se umiva milinom.
Sluškinjo ti beskorisna,
s neba padnu riječi svete
da te povuku još više u visinu
gdje je zemlja krasopisna,
da te na tebe podsjete
i da hvališ Boga u kruhu i vinu.
Vršila sam toliko i jače
što mi reče, što na mene stavi,
ali ne znam da l' sam stigla.
Duša raduje se i ponekad plače,
kako red je, kako mir je Kristov, pravi;
ta me volja, Kriste, svu pridigla.
Opet ćemo vječnost našu slaviti
kad se ovi dugovi isplate i otkupe.
Znam, već stižeš mi u susret.
Slabu nadu ćemo popraviti
kad se vjerni svi okupe,
pravednost će biti pojam svet.
13.10.2022. 21:54
No comments:
Post a Comment
just do it