Tužaljka s neba

 

Tvoji me vapaji prate

u naumu svakom,

tvoja me čežnja zove.

Majko moja, sestro i brate,

u mom bremenu lakom

naći ćeš izvore nove.

Kada me poslušaš smjerno

i kada me zavoliš više

kao Hridinu svoju,

kada ti srce postane vjerno

jer u mome sad srcu diše,

naći ćeš istinu, ljubav moju.

Već dugo me tužiš, dugo mi sudiš,

a sve svoje misli za tobom gubim;

i govoriš svima da Bog sam tvoj.

A kada mi srce svoje ponudiš,

vidjet ćeš tada koliko te ljubim,

naći ćeš život, narode moj.

I kad sam te vodio

kroz tamne noći,

sjenu ti štitio,

tad si se, puče moj, rodio

u mojoj svemoći,

u raj si pohitio.

I kad sam ti svijetlio

na tvojim stazama

u pustinjskom svijetu,

tad si se sjetio

prići oazama

u visokom letu.

Kad su te bolesti spopale,

zazivao si moje ime,

čekao propasti strašne,

a s neba su kapljice pale

protiv ti pakla i protiv zime

uz moje riječi spasonosne, strasne.

Kada si gubio nadu,

k tebi sam stigao,

pružio ti ruku

u tvome padu,

terete podigao,

pao na Muku.

Kad si zavapio k meni

jesam li došao

da te izbavim,

smrtnoj sam sjeni

uskrsnuo, prošao

da ti se javim,

da me zauvijek imaš

posred srca i duše

kao život za vijeke.

I sada me primaš

da usred suše

teku ti životne rijeke.

Već dugo me tužiš, dugo mi sudiš,

a sve svoje misli za tobom gubim;

i govoriš svima da Bog sam tvoj.

A kada mi srce svoje ponudiš,

vidjet ćeš tada koliko te ljubim,

naći ćeš život, narode moj.

24.10.2022. 04:17