Zar te ima tkogod drugi okrijepiti,
nahraniti ti dušu, tijelo, napojiti suze?
Može li te, dušo, trakama oblijepiti
svjetlo sunca i toplina kao uže
da se sigurnom doživiš u loša vremena,
da se mirom ti napuniš i velikim redom?
I da odgovoriš Ljubavi ti iskricama zjena
što se skrivaju od sunca pod tom sjenom sijedom.
I da spoznaš sa nebesa sveti saziv
iz kojega neko srce još za tebe tuče
i još moli za te neka bude novi naziv
za te nevolje i bolesti što muče.
Neka bude spokojno stvorenje vjerno
u svom Kristu gdje nalazi jedini svoj mir,
dušo moja, da korača pravo, smjerno
i da pali noćne vatre kao da je velik pir.
Da se vidi, da se čuje sve do kraja svijeta
da je Bog sav za te jer je Hridina najveća;
da je Isusova ljubav mirisava poput cvijeta
što se traži tratinama kao jedinstvena sreća.
30.10.2022. 20:35
No comments:
Post a Comment
just do it