Rajski bregovi

 

Daleko od tebe bilo

pomisliti nešto krivo,

nešto loše da se skrilo

jer te pronalazim živo

u mom Gospodu svih živih duša.

On je Bog naš, Otac koji zna

kad Ga neko srce rado sluša,

kad Mu netko novu radost tka.

Odričem se svojih zala,

svoga stara grijeha ovisnosti

što ga nisam lako odmaknuti znala.

Sada evo, neka bude i te prisnosti.

Odričem se svega još od prošlih dana,

ali tome, zna se, nema nikad kraja

pa te uzme neka dužnost koja nije strana,

čežnja pokuca na okno koja spaja.

Tad pomislim neću navaljivati

jer u srcu već tu ima stidljivosti,

kao da se od nečega treba još sakrivati,

a ne prići k svjetlu vidljivosti.

Ljudi su me svojim bijelim ogrtačima

zaklonili, zaštitili da ne padam više,

mada stare kosti ne idu kotačima,

mada stopa svaka orijentaciju izbriše.

Nije lako, svi to misle, desetljeća pet

poništiti samo tako kada ne postoji lijek.

To je bolest volje, mada ona može žet

krasne rezultate dok je od života tijek.

Sve je lako s tobom biti,

sve je vedro, uglavnom u redu

i u miru što se može piti

u svom postepenom slijedu.

Često odem da se često vratim

jer su najljepši momenti

kada dušu, koja usamljena pati,

nađu opet isti sentimenti.

Ljudi ne pitaju više jedni druge:

„Kako živiš, da li dobro ti si?”.

Smrti, rata, gladi, kuge

bijaše oduvijek, stalno mač nam visi,

ali sada jedna samo duša ima prava

na te privilegije od ljubavi i prijateljstva,

i to samo tada kad u mobitelu glava

traži bijeg od vijesti i od zvjerstva.

Moli za me kao i do sada,

kao što i ja za siromahe sve

zamolim da zadrži ih nada

da će brzo ugledati rajske bregove.

29.10.2022. 20:46