Wednesday, July 29, 2020

Prorok svim prorocima



Kršćanska Crkva, Crkva rimokatolička – to si ti.

Crkva je Krist, tijelo Kristovo kojemu smo mi, vjernici udovi,

kojima je um i glava sam Isus Krist.

Ako si vjernik Božji, kršten u Božjem Sazivu – Crkvi, ti si tijelo i duša, i duh Njegov, Njegov instrument kojim Krist raspolaže u svojem naumu da spasi sve ljude.

Svaki vjernik nosi proročku, kraljevsku i svećeničku službu u svom vjerničkom srcu. Svi smo grešnici, ali i proroci, kraljevi i svećenici.



Sakramenti, molitva i čitanje Svetoga pisma u Duhu Svetom jesu vrlo konkretne radnje i čini uslijed kojih dolazi do pounutrašnjenja povijesnih događaja i predaje u osobni doživljaj vjernika koji proživljava dinamično i neprekidno sklapanje i potvrđivanje Saveza s Gospodinom.



Stoga, kršćanske crkve po svem svijetu mogu propasti u potresima, gradovi mogu biti sravnjeni sa zemljom i mnoge boleštine mogu napasti i pomoriti ljude, ali Crkva ipak živi. Plodna zemlja ostaje i mnogi ljudi ostaju na zemlji, mnogi ratari i vinogradari, ribari i pekari, vjernici i svećenici preživljavaju. Tijelo i Krv Kristova zauvijek ostaju i Boga se slavi sve do Paruzije, ponovnog dolaska Isusa Krista u slavi na zemlju.



Neke od najljepših stihova u doba propasti Jeruzalema i Božjega Hrama 597. g. prije Muke i Uskrsnuća Isusa Krista, otkriva nam prorok Jeremija u svojoj ispovijesti koju smatraju intimnom ispoviješću proroka koji tada doživljava krizu, ali i obnovu svoga zvanja, poziva kojim ga je Bog pozvao.

Prorok Jeremija je svjedok i sudionik dramatičnih zbivanja starog Istoka koja su zahvatila i Palestinu. Doživljava Nabukodonosorov prodor u Palestinu 605. g. prije Krista, opsjedanje i osvajanje Jeruzalema 597. g te konačno razorenje grada i drugo veliko izgnanstvo Židova u Babilon 587.g.

Dok je osjećajni Jeremija kao patnik i izgnanik sudjelovao u ovim burnim događajima, sjećao se teških trenutaka iz prošlosti svoga naroda. Kao pravi Izraelac shvatio je povijest kao učiteljicu života. U prošlosti je Gospodin uvijek izbavljao narod iz nevolja. To će učiniti i sada. Narod može propadati, Hram se može rušiti, Jeruzalem može biti opustošen, ali se nutarnja veza s Gospodinom ne može prekinuti.

Jeremija poziva narod na „obrezanje srca”, na pokajanje zbog nevjere i pripravlja narod na Novi savez koji će Gospodin sklopiti s narodom u duhu i po srcu.

Pravu vezu Gospodina i Njegova naroda Jeremija izražava slikom, u Bibliji tako čestom, zaručničke ljubavi koja je nužno uzajamna:

Idi i viči u uši Jeruzalemu:

Ovako Govori Gospodin:

Spominjem se mladosti tvoje privržene,

ljubavi tvoje vjerničke:

ti pođe za mnom u pustinju,

po zemlji gdje se ne sije (Jr 2,2)”.

Ili:

I reče mi Gospodin:

Odmetnica Izrael pravednija je od Judeje nevjernice.

Idi i viči prema Sjeveru ove riječi.

Reci:

Vrati se, odmetnice, Izraele,

riječ je Gospodnja.

Ne gnjevi se više lice moje na vas,

jer sam milostiv – riječ je Gospodnja -

neću se gnjeviti dovijeka (Jr 3,11-12).”






Evo kako Jeremija razgovara sa svojim Bogom koji Jeremiji otkriva potvrdu njegova proročkog poziva te tako „upotrebljava” Jeremiju kao svoje svjedočanstvo i obećanje poslanja Sina svoga, Spasitelja našega Isusa Krista za sve ljude i za sva vremena:


16Kad mi dođoše riječi tvoje, ja sam ih gutao:
riječi tvoje ushitiše
i obradovaše srce moje.
Jer sam se tvojim zvao imenom,
o Gospodine, Bože nad vojskama.
17Nikad sjedio nisam u društvu veseljaka
da se razveselim.
Pod težinom ruke tvoje samotan živim,
jer ti me jarošću prože.
18Zašto je bol moja bez prebola?
Zašto je rana moja neiscjeljiva
i nikako da zaraste?
Ah! Hoćeš li meni biti kao potok nestalan,
vodama nepouzdan?

19Zato ovako govori Gospodin:
»Ako se vratiš, pustit ću te da mi opet služiš;
ako odvojiš dragocjeno od bezvrijedna,
bit ćeš usta moja.
Oni će se okrenuti k tebi,
al’ ti se zato ne smiješ okrenuti k njima!
20Učinit ću od tebe za ovaj narod
zid od mjedi, neosvojiv.
Borit će se protiv tebe,
al’ te neće nadvladati,
jer ja sam s tobom,
da te spasim i izbavim« –
riječ je Gospodnja.
21»Izbavit ću te iz ruku zlikovaca
i otkupiti te iz ruku silnika.« (Jr 15,16-21).”

29.07.2020. 15:24




No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts