Hladne noći

Pjevat ću ti, ništa drugo ne mogu,

da u tvome srcu nađem trag

nikada zaboravljenih nota.

Pjevali smo sve to svemogućem Bogu

kojem svaka sestra, svaki brat je drag,

uvijek ista vječna im je kota.

Kiše popadale, ljetne krošnje šušte

poput haljina princeze, punih sunca,

dok su naokolo zvijeri gladne.

Livade ne postoje ili već su puste,

samo usamljeni vjetar pokatkada bunca

pa se čuje jauk neke noći hladne.

Ne usuđuju se vrane zagraktati,

nit' se pijesak daje presipavati

u toj pustoši od predvečerja.

Niti noć još neće granje rasparati

jer se neće tajne sve odavati

preslavnoga božanskoga neizmjerja.

Govori mi, Kriste, sluga sluša Tvoj,

moji produženi dani nekome su slatki

kad promatram tu ljepotu svih stvorenja

jer mi nude predokuse ili daju obol svoj

za svu braću kojima su noći duge, dani kratki

i kojima daješ blagoslove njinih izgorenja.

Pjevat ću ti jer ti moliš za me,

kao što to Božja djeca uvijek čine,

a još više za svu braću jadnu.

Nekome je bliska zvjerad usred tame,

a drugome sunce koje zorom sine

da uspava ili budi mjesečinu hladnu.

24.07.2020. 19:30