Pjesmama Te, Kriste, nađem
u svom uskome okviru
da iz ove kaljuže izađem
prema svome odabiru,
da Ti kraljevstvom prošećem,
vrtovima povjetaraca,
da na vrhu ponajvećem
dodirnem se žmaraca
koji često peku, bole
jer je žrtva Tvoja strašna,
da u miomirisu od smole
brodim poput vjetra strasna
što me vodi po spirali
nebeskoga slavna poja
kakvih puni su murali
koji niču u lepezi boja,
kakve samo duša može čuti
koja u tišini jedri
kakva daje snagu kao melem ljuti,
kakva uvijek mami osmijeh vedri.
Molitvom Te pronalazim
koja tamom svjetla traži
ne bih li Ti, u te dvore kad zalazim,
iskazala koliko me snaži
Tvoje volje sve gospodstvo
kojemu se podlažem sve više
jer je ono moje prvorodstvo,
jer Te slavim od tišine tiše.
19.07.2020. 22:06
No comments:
Post a Comment
just do it