Ti imaš glas pustinje,
vjetrova, oluja i povjetaraca,
sluha si tankoćutna.
Tvoj glas ori se kao inje
kada se jutrom domogne talaca,
buđenja mekoputna.
Ti imaš odlučne ruke, dodire čvrste
i nosiš srce ljubomorne srži
kada pokušam malo zalutati.
I sredstvo posebne vrste
što me nada mnom visoko drži
kad u životu pokušam stati.
Ti moj smisao poznaješ puno bolje
nego što ja poznam si flotu
što se bez ikakve sile bori.
Tvoja je želja slabija od moje volje
kada potražim istinsku ljepotu.
Tvoja me riječ tada ukori.
Tebe poznajem tako malo
i ono sve što znam,
nije mi dovoljno za nebeski svijet.
Tvoje srce je meni toliko dalo
da život moj nikada nije sam
i neće ni biti kad odem na let.
07.07.2020. 22:03
No comments:
Post a Comment
just do it