Sunday, July 12, 2020

Povorka poniznosti


Ženskoga sam spola,

roda ljudskoga

što na sliku svoju stvorio je Bog.

Kod svečana Stola,

kod Prolaza uskoga

vidim sebe sred jedinstva tog.


Brige moje, moje trnje

guši me i grebe kao prije,

moje srce tvrdokorno.

Gdje su biseri mi, moje zrnje,

gdje se duša istinska mi krije,

ja ne vidim zorno.


Mene nose uvijek Božje ruke,

nekom svetom silom

i bez mudrosti se klanjam

mednim plodovima Muke

dragovoljno, milom,

i od studeni se sklanjam.


Ljubav mi je božanskoga roda,

muškoga je spola,

svoju Majku meni dade.

Oboje smo Osoba u srcu broda,

Duša čista, gola

koja ne drži parade.


Blaženi smo u jednosti toj,

u tom Zboru Kraljica je Zvijezda mora

i mornara koji za njom plove.

Slika Kristova sam, Njegov znoj,

molitva mi nosi riječi odgovora

kojima me Isus pameti dozove.

12.07.2020. 21:53





No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts