Tko sad ima svoju snagu za emocije,
tko sad bere plodove od ljubavi
kad već nitko više zaljubljenik nije,
kad su trešnje blago što se zaboravi?
Rastavljeni ljubavnici pamte njezin cvat,
plodove su pticama podijelili
pa su krenuli u nove avanture i u rat.
Nikad nisu mladice u vrtu plijevili,
nikad nisu marili za siguran im rast,
niti mukotrpno radili za plod
kao što smo znali mi, Bogu svom u čast,
njegovati naše riječi za siguran hod
sve do zvijezda i do neba noćna,
sve do postepenoga sazrijevanja.
Ukrala nam plodove ta bića moćna
što su željna samo lomljenja i zijevanja.
Što im ljubav znači i što ljubavlju sad zovu?
Znaju naše riječi preokrenuti
pa načiniti rakete koje čine zvijezdu novu,
a ljubav je cilj što će zemlju preodjenuti.
Ljubav će svo oružje prekovati u plugove,
ona ta je što će biti posljednji nam stih
jer je u početku svila korijenove gole,
jer je procvala u proljeće nam dana svih
kada gledali su njene plodove i cvijeće.
Pamtit ću te, dušo, i rastanak na kiši
koja pere lice što se osušiti neće,
voljet ću te kao korijen koji postaje sve viši.
01.07.2020. 15:25
No comments:
Post a Comment
just do it