Lađa plovi nadaleko
kad se Bogu svom obrati
jer je tamo med i mlijeko,
mjesečina, zaljevi i paprati
jer je zove bestežinska luka,
čvrsta sidra, ždralova i dokova
radi kojih nije uzaludna Muka,
nad kojima Bok je iznad bokova
što ga probolo je smrtno koplje,
s kojeg lije vječna krv života.
Moreplovci jedu žitno snoplje,
pismoznanci piju kaplje pota.
Gdje je moje razapeto platno
od kojega ostadoše samo rupe
kao dokaz da me sunce zlatno
spržilo od silne moći na sred klupe,
gdje sam napila se vode bistre
što je kapala iz ptičja kljuna,
gdje sam živjela od Riječi čiste
što je kao plima navirala puna?
Lađa plovi nadaleko
kad se, Kriste, Tebi vrati
jer Ti besplatno je mlijeko,
vino Tvoje se ne plati.
Evo lake jedrilice,
nove, neiskusne poput cvijeta!
Evo mlade ptice!
Proći će kroz vrata svijeta
da ih nose svježi maestrali
pod oblake iznad oceana.
Nisu mora iskušali,
ali im Nebesa nisu strana.
26.07.2020. 23:07
No comments:
Post a Comment
just do it