Božji siromasi

Sirotinja ide, sirotinja kroči

put svih onih prastarih staza

što ih utabali i označili

prvi pješaci na uličnoj ploči

kada još nije bilo sraza

s letačima što su ih poslije zakvačili.

Kako nastade letačka klasa

kad bijahu svi u istoj grupi,

kad se od starih pješaka odvojiše?

Rekoše: „Pješaci su samo bezlična masa,

a mi smo snalažljivi, nismo glupi”.

Sirotinje ostade puno više

jer se namnožila životna etika

protiv svake smrti i dekadencije

i protiv svake grabeži moćne

jer ovi stadoše na ramena nevelika

te krenuše tlačiti svoje provenijencije

kao nekakve vrane noćne.

Pojavi se Pješak, Kralj i Svetac,

moćniji od svih ljudi zajedno,

pojavi se Prorok nad prorocima.

On je proglasio nedjeljni svetak,

On je rekao da nije svejedno

kad se korača ili leti k porocima.

Pohvali sirotinju, ime im dade,

prozove ih vječnim Imenom Krista

te oni Njegovi sada su, jači.

Ni jednom letaču ta moć ne pade

jer ne znaju da s Njime je slabost čista,

to snaga je ljubavi čak i u tlaci.

29.01.2020. 15:30

Neistraživo svjetlo

Srest ćemo se, sasvim prazni,

naći ćemo jedno drugom cilj.

Naići će s nama i putnici razni,

a ti s njima novo žito sij

kakvo siješ u mom srcu novom

jer ti imaš dar za raspoznavanje,

jer ti vidiš tko ti je pod krovom,

što bi koja duša dala za predavanje.

Od ta žita srce mijenja formu,

mijenja sadržaj i misli, boju,

spoznaje polako tu nebesku normu

i tu transcendenciju tvoju.

Svetitelj si srdaca od stijene,

buditelj si duševnih dobara,

čuvaš duše da im sunce ne uvene,

zaštitnik si pjesnika, skrivenih notara.

Putokaz i znak si Boga u tom svijetu,

na toj zemlji tužnoj, na toj krnjoj nebeskoj pisti

gdje se sudaraju s pticama u letu

razarači duša što ih tvoja molitva raščisti.

Srest ćemo se, to nekako znam

jer se mora predati ta žrtva draga

koja nastala je kao duha tvoga plam,

kao odraz tvog nebeskog blaga.

I taj susret kao dah će doći,

sasvim tiho, neprimjetno, ali snažno.

Tada poniknut ću srcem od nemoći,

svjetlo tvoje ostat će mi uvijek neistražno.

27.01.2020. 14:36

Bog i ljudska duša

Preko noći tamnih šume

blagotvorne kiše

poput melema za tijelo

i za zemlju, livade i drume

dok se duši život briše

kao nebo cijelo,

prepuno crnine

od koje i čitav svijet

dobiva tu beznadežnu boju.

To je samo podloga mrkline

iznad koje Duh je Svet

koji štiti krhkost tvoju.

Bog je vode razdvojio

da bi duše udisale

Njegov tako vrijedan dah.

Nebo je od zemlje rasporio

da bi u njeg' duše stale

kad na zemlji pukne krah.

Uzdiži se duhu tome,

ti, pokisla dušo ljudska,

nije tvoja ta materija

koja kao sidro tone

kad je stigne raspra sudska.

Tvoja slavna je misterija

koju samo Bog je izmislio

protiv svake tvoje boli,

protiv muke što ti srce jadi,

iznad svega što bi čovjek pomislio

da te njome, slabu, osokoli,

da te njome, tužnu, iznenadi

jer ti nećeš nikad prije znati

što ti je tvoj Bog priredio,

daleko je tvoja mašta

koja čezne gledat' zvijezde sjati.

On je život tvoj i dušu ti uredio

da ti vječno ne ispašta

strašne grijehe svjetovnoga Kneza

što u srce ti odavno već zalaze

koje samo ljubav naokolo traži.

Dah je tvoj sa tvojim Bogom veza,

u tvom srcu Božje tajne se nalaze,

ali samo ljubav Boga tvoju žeđ utaži.

26.01.2020. 00:10

Glas iz tame

Usudi se doći

k meni kroz tamu.

Slobodno biraj

hoćeš li proći

ili napustiti sreću samu.

Grijehe ne diraj

već duhom se spremi

za najveći Grad

koji postoji.

Svetosti stremi

jer čas ti je sad

pa dane pobroji.

Ne pitaj sad nikoga

za svoje posljednje riječi.

To što čuješ, zovem te ja,

glas tvoga Boga.

Slutnja tvoja sav život liječi,

osjećaj taj je za bića sva.

22.01.2020. 04:34

Introvert

Tad još nisam za se znala,

da sam sebična i svoja

kao što to sada jest.

Nije da sam s uma sada spala

uslijed neprekidna ptičja poja

već ja sad sam rastvorila pest

da iz mene sve iziđe

što se nikad usudilo nije

jer su rekli da sam svjetovna sramota,

jer me, sitnu, snašlo stiđe;

i da poslije bit ću gora nego prije,

da nikada neću biti sva blagota.

Kao krivac za sve dobre napore,

stasala sam poput stroga introverta,

svi su drugi bili mudri iznad mene.

S krinkom gutala sam njine greške i gafove,

ali duša bijaše mi inocenta

koja gubila je mnoge uspomene,

nije znala čak ni cvijeću prebrojati lapove.

A sad, dušo, ova duša cvate,

lebdi poput sjajna sokolova pera;

sebična je, brine samo za se.

Čelične raširila je late,

vjeruje u Boga i nosi je vjera,

i prikuplja svoje autentične čase.

21.01.2020. 20:02

Predbračna čistoća

„Moja je snaga, moja pjesma – Gospodin”, Izl 15,2

Svi ljudi, čak i božanski kraljevi, jesu grešnici osim Blažene Djevice Marije, Bezgrešne.

Bog je milostiv, On dolazi ljudima, dolazi tim otupjelim i okorjelim zločincima podići ih, očistiti, izliječiti, posvetiti kako bi postali sposobni spoznavati Božju slavu, kako bi ugledali Božje lice.

Kršćani su vjernici Gospodinovi, oni su grešnici koji nose u srcima tajne želje da postanu kraljevi, to jest, da postanu nešto više i bolje, zločinci koji čeznu za nebeskim dobrima. Kršćani koji za Bogom čeznu sačinjavaju Crkvu, Zaručnicu Boga živoga, Isusa Krista. Oni svi u Crkvi rade na tome da se očiste od smetnji koje su prepreka da se ispune tajne misli i želje mnogih srdaca, da bi mogli sklopiti božanski brak, svezu svetoga ujedinjenja. Oni, dakle, rade na predbračnoj čistoći, Isus pomaže vjernicima, a vjernici Ga slušaju i prate.

Po uzoru na Boga i Njegovu Zaručnicu, svi normalni ljudi vole naučiti razgovarati s Isusom i to od zemaljskoga života, iz znakova kojih je ovaj svijet prepun u izobilju gdje su vremenita dobra i trajne vrijednosti najljepši i najbolji znak nebeskih dobara. Zbog toga postoji na zemlji institucija braka. Tko nije za brak, ne mora učiti od drugih supružnika već može svojim djevičanstvom nastojati moliti Boga da se Bogu približi, a također može živjeti i kao luda, odnosno kao poganin koji misli da mu Bog nije potreban nego da čovjek sam sebe može spasiti.

Ako je netko odlučio slijediti Isusa Krista, taj će nastojati živjeti što čišće, a istovremeno će moliti od Boga milost čistoće koja se izobilno ulijeva u ljude Božje.

Tako i mladenci koji se spremaju ući u svetu instituciju braka nastoje živjeti predbračnu čistoću. To je istinski brak, jedini brak koji postoji; sve druge veze nisu brak nego prolazna partnerstva gdje ljudi smiju činiti što god žele, smiju činiti preljube, smiju biti bezobrazni i potpuno slobodno smiju se odlučiti za pakao.

Pojam „brak” nastao je u Crkvi. Brak je za vjernike, a nije za pogane.

O svemu tome, na puno mjesta piše Biblija.

Tko ne zna iščitavati Sveto pismo, taj živi u zabludi, takva osoba je u životu izgubila ono zrno životnoga povjerenja i vjere u Jednoga Boga. Da bi čovjek mogao imati povjerenja, on mora u sebi pronaći nešto po čemu će prepoznati autentičnost drugih osoba, a to nešto je istina. Tko nema istine u sebi, ne zna prepoznati istinu oko sebe.

Brak nisu ustanovili vjernici radi redovnoga seksa ili općenito radi sigurnijega načina života. Brak je isključivo radi djece. Djeca su plodovi ljubavi između Boga i supružnika. Ako Bog ne dopušta supružnicima rađati, oni tada prihvaćaju čist i neporočan način života, to jest, rijetko se približavaju jedno drugome, a češće žive djevičanski. U svakom slučaju neće se rastajati jer im Bog po molitvi ipak može podariti djecu.

Tko nije vjernik, a živi u partnerstvu radi ispunjavanja svojih želja i čežnji pa im Bog podari djecu, morali bi to spoznati kao znak s neba da se vjenčaju i odgajaju potomstvo u Božjoj blizini.

Djevičanstvo je život čistoće, to je najsavršeniji način života za koji nisu svi pripravni.

Vjernost, povjerenje i vjera u Isusa Krista otkriva nam naš poziv. Ako prepoznamo u srcu svoj poziv na život čistoće, Bog će nas odabrati za sebe na privilegirani način i podarit će nam svu neophodnu snagu za takav način života gdje možemo gledati Božju slavu i nadati se raju na zemlji i nadati se tako da ćemo u vječnom životu potpuno vidjeti Božje lice. 18.01.2020. 07:06

Nasljeđe ljubavi

Ti si, Gospodine, Kralj,

vladar života si moga,

središte moje i baština.

Ti me vodiš uvijek u dalj,

izvlačiš iz svijeta zloga

što drži ga pusta taština.

U Tebi ne robujem više

gospodstvima raznim

i državnom aparatu,

sustavu kojega ispiru kiše,

zakonodavcima praznim,

ni strašnom senatu.

Ti uzimaš samo mi mane,

Tvoj porez je slatka spoznaja,

Tvoj sud je milostinja sama,

a zakon Ti od slobode znane,

moralnost na vratima raja

izvor su Tvoga plama.

Ti vladaš za moj probitak,

poniženje Tvoja je politika

do zadnjega kraja na križu.

Srce Tvoje je, Kriste, moj bitak,

opraštanje Tvoja je kritika;

pohvale Tvoje samo se nižu.

Ti si, Gospodine, baština moja

budućih dana i od davnina,

ljubavi medne nasljeđe prvo,

posljednja pobjeda velikog boja.

Na krivim putima moja ravnina,

Ti si od moje kalvarije drvo.

17.01,2020. 06:40

Zvuk ljubavi

Želimo li usporediti zvukove ljudskoga glasa sa zvukovima iz prirode i stvari, možemo ih pokušati oponašati, a možemo ih i pokušati opisati.

Slavuji, kažu, milozvučno pjevaju dok ostale ptičice cvrkuću.

Medvjedi brundaju, ali vjerojatno vrlo neugodno, gore od lavlje rike.

Predmeti od keramike odaju neki puni, olakšavajući zvuk, poput ljudskoga glasa koji opominje.

Zvuci violine pobuđuju nježne ili gorljive emocije.

Tišina je, pak, neophodna kratka pauza, ali može biti vrlo neugodna.

Posuda od mjedi u svoj svojoj ljepoti odaje nekakve mukle zvukove ako lupnemo žlicom izvana po njezinim stijenkama, čak i kada pokucamo kažiprstom po njoj, jedva da se nešto može čuti od nje osim strašna odjekivanja; ako je otvorimo, isto je, je li puna dragocjenosti ili potpuno prazna. Mjedeni svijećnjaci također odaju hladan i mukli metalni zvuk; ako bismo ga usporedili s ljudskim glasom, mogli bismo reći da je taj zvuk otužan i neugodan, čak nekako depresivan. Možda bi bila bolja potpuna tišina. Od mjedi se izrađuju slavine i slično, a nekada i čahure od streljiva.

Cimbal zvuči bolje od mjedi, ali malo naporno kada nije u kompletu s nekim glazbalima sa strunama.

Mogli bismo reći da je mjedeni zvuk u usporedbi sa cimbalom kao ljudski glasovi u usporedbi s anđeoskim pjevom.

Glazbeni instrumenti oponašaju ljude.

Zvuk razmišljanja bi mogao biti zvuk lupkanja prstima po stolu.

Zvuk radosti bi moglo biti klicanje nalik zvuku koji proizvodi truba koja je dobra i za svečane prigode.

Zvuk je glasovira zvuk opuštanja i duhovnoga uživanja u životu iako su orgulje ipak najsavršeniji i najduhovniji instrument.

No, koji bi bio zvuk poštenja, zvuk istine ili zvuk ljubavi?

Mogli bismo oponašati sve zvukove koji to nisu.

To ne bi smjela biti ni tišina. To jedino može biti zvuk ljudskoga glasa, ljudski govor ili pjevanje.

Najsavršeniji je zvuk anđeoskoga pjeva. Samo je pitanje na kojim jezicima anđeli pjevaju.

Kad bismo barem znali ima li anđela!

Ima li netko, neki prorok i mistik ili neki genijalan ljudski um koji bi nam posvijestio sve tajne svemirske, zemaljske i nebeske?

Ima li netko među nama tko bi nas poučio sposobnostima i mogućnostima o kojima sanjamo neprekidno, a mislimo da su nemoguće?

Ima li možda netko kome slava i bogatstvo nisu potrebni za dobar život, za neki bolji i viši život od ovoga kojega imamo pa da nam pokaže put i način?

O, kako bismo bili zahvalni na tome svemu! Nema toga čina, ni te riječi kojima bismo zahvalnost Bogu ili ljudima iskazali!

Mnogi među nama prelijepo govore, a mnogi prekrasno pjevaju; mnogi su čuli anđele, a neki samo haluciniraju.

„Hvalospjev ljubavi

Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.
2Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznanje;
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao – ništa sam!
3I kad bih razdao sav svoj imutak
i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao –
ništa mi ne bi koristilo.
4Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
5nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
6ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
7sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
8Ljubav nikad ne prestaje.
Prorokovanja? Uminut će.
Jezici? Umuknut će.
Spoznanje? Uminut će.
9Jer djelomično je naše spoznanje,
i djelomično prorokovanje.
10A kada dođe ono savršeno,
uminut će ovo djelomično.
11Kad bijah nejače,
govorah kao nejače,
mišljah kao nejače,
rasuđivah kao nejače.
A kad postadoh zreo čovjek,
odbacih ono nejačko.
12Doista, sada gledamo kroza zrcalo,
u zagonetki,
a tada – licem u lice!
Sada spoznajem djelomično,
a tada ću spoznati savršeno,
kao što sam i spoznat!
13A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
– to troje –
ali najveća je među njima ljubav.”

Ispjevao Sveti Pavao,

Prva Poslanica Korinćanima, glava 13, redak 1-13

Što bi ljudi doživjeli kada bi čuli anđele, da li bi uopće stigli pokazati nekakvu reakciju i što bi im odgovorili? Statistika nam ukazuje da većina ljudi u takvim okolnostima pomisli da silazi s uma i postaje praznovjerna luda koja misli da u tom svijetu 'ima nešto', svima jako nepoznato.

Mi, kršćani, vjerujemo da je naš veliki teolog i pjesnik, Sveti Pavao, koji je prvi poradio na navještanju Evanđelja svim ljudima izvan uskoga kruga staroga židovstva i antike, doživio susret s Kristom živim i uskrslim.

On je sigurno pjevao s anđelima.

16.01.2020. 05:48