Tajna smrt

Sanjat ću te, ali te tražiti neću,
dozivati tvoje ime iz ponora ova,
bez neke želje da okusim sreću
il' da se budim iz svojih snova.

Sanjat ću te i ostati bezvoljna,
sa svime se lako pomiriti
da ne bi mi zora postala bolna
koju će burna noć raspiriti

jer bure su svemira tako neosjetne,
a vjetrovi srca tako snažni.
Tko bi još žeđao prilike sretne
kada se duša sva isprazni

i kad ju iscrpi životni plam
od kojega ostaje samo ugljen crni
i kada propada i dah, i kam
od kojih dolaze udarci, i svi trni?

Uzalud kao da sam te zvala
svih ovih dana, i crnih, i bijelih; 
duša te stvarno još nije upoznala
od napora slabih, i napada smjelih.

Nervni su otrovi jako u modi,
a za mene nije potreban niti boj;
čemu tad ljubav da se rodi
kad otrov je duši ovaj nespokoj?

Čemu sad tražiti slavno rješenje
svih nevolja svjetskih, spašavati grad
kad i tako je svima doba jesenje? 
Snijeg će prekrivati led i jad

sve dok i najtiše strune ne utrnu.
Tražit će ljubavnik svoju dragu,
i tražit će vukovi nesretnu srnu,
a duša se predati da bi smogla snagu,

duboko sakrivena u grotlu svome,
pod glatkim ledom i strašnim vjetrom.
Tek kad se posljednji otpori slome,
isklijat će Ljubav sa svojim Svjetlom.  
‎utorak, ‎19. ‎rujna ‎2017. 04:33:29