Ljudi iz pepela

Povedi me iz one davne povijesti
nekamo u smjerovima rajskih pašnjaka
gdje se čovjek s anđelima može sresti
koji čuvaju sve boli različitih rastanaka,

da okusim još po koji put
kako srce se razgaljuje kad gubi,
da se sjetim da je život krut
i da vidim da smo ljudi grubi.

Vodi me za srce i za riječi
u kojima pronalazim tajnu svijeta,
u toj tajni da pronađem što nas priječi
da se upoznamo s više pijeteta

prema svima koji su se trudili zbog nas.
To bi bila korisna mi šetnja,
odmah spoznala bih gdje nam leži spas
makar znam da ne bih bila sretna

jer za spase naše već i vrapci znaju:
da se čovjek mora pokrenuti k bratu,
da se ljudi samo zajedno spašavaju
i da nose tuđe križeve na vratu.

Pošalji me poslije toga bilo kamo,
slijedim Te po slutnji i po njuhu,
pa mi daj da vidim da li znamo
koji je dodatak važan Tebi, Kruhu;

da li to je sol što čini vene,
je li možda mekša voda kišnica
il' su suze što ih liju neke oči snene;
ili možda potrebno je svjetlo naših tamnica

koje Ti upališ baš u onom času kada treba?
Vino Tvoje, Tvoja žrtva i Tvoj trud
odveli su ljude iz pepela sve do neba,
a mnogi još misle da je sve to uzalud.
‎četvrtak, ‎7. ‎rujna ‎2017. 13:54:58