Obala je bila meka,
tako lagana za pristajanje,
kao kraj svih rijeka,
kao okašnjelo prisvajanje,
a ja tražila sam luku za moj brod
da odmaram malo nakon svega,
da umirim težak hod,
da se sakrijem od bilo čega
što bi opet moglo mene razbacati,
ali, jao tada, evo nevolja od prije,
još od kad sam znala obalama gacati:
za me nema luke, za me luka nije.
Sva mekoća dolazi od silna mulja
što se obalama sve više nakuplja,
što se kao tat po pijesku šulja;
plaža meka obala je najskuplja.
Trnje ispod pijeska, nemir i divljina
nalaze se najviše po zaklonima,
zato bolja mi je sva morska dubina
koja prima brodove u zatonima
što su prepuni od brodova i jedrenjaka,
više nema mjesta ni za uze,
a kako je počela i zima, ima ledenjaka.
Sledile se u mom srcu suze,
obala je postala negostoljubiva,
kao hladan vjetar me ošinu
pa sam okrenula smjer, prisvajanje ubila,
zaplovila opet daleko na pučinu.
četvrtak, 14. rujna 2017. 18:38:45
No comments:
Post a Comment
just do it