Posveta zemlje

Kako plodna postaje poema

kad se nad njom nadviju nebesa

i, kao neka zemlja nijema

koja cvate latom plavetnoga vrijesa,

postaje nebeska, slatka

poput anđeoskih straža,

kao baršun ili svila glatka

koja postaje sve blaža,

što je bliže kraju nekom.

I daljine postaju sve kraće,

a blizine se šire kao rijekom.

Bogato je medno saće

i plod krasna propolisa

iza kojih straža bdi

koja nema jasna lica,

koja nikada ne spi.

Puno muke, izobilje truda

sada, zemljo, ti posveti

nebeskome Ocu svuda

pa do neba ti poleti.

19.05.2019. 02:10

Slobodne lađe

Čekam u strpljenu lakom,

kao zemlja na kišu,

kao nebo na tamjan.

Čekam sa suzom svakom,

kao vali što njišu

lađe što htjele bi van.

Braća i sestre neće mi doći,

oni ne znaju gdje mi je dom,

niti uspavanka neka

za posljednje noći

neće se svidjeti srcu mom,

niti tirkizna rijeka.

I, dok čekam, pomalo sviram,

čeznutljivo dozivam nebeske zvuke

da me otvorenom pronađu moru

jer tamo najlakše anđele diram,

tamo nema prevelike buke,

tamo sam najbliže svetome dvoru.

Dolaze pjesme, ode i riječi,

odlaze brodovi veliki, snažni

na ona daleka, tužna putovanja,

a ja samo slavim malene sveči

kad nisu mi brodovi više važni

jer imam lađe što nebo ih sanja.

18.05.2019. 18:38

Pustinjsko vino

Borbe odvedoše do pješčanih dina

po kojima čvrsta desnica vodi

u rajsko zelenilo, do pustinjska vina;

molitva koja me iznova rodi.

Zelena polja pustinjskog raja

dovedoše mene do nebeskih dvora.

Iz Hrama se čuju, iz nutarnjih odaja,

psalmi hodočasnika, pjesma zbora.

Kralj pravedni, Svećenik mira

pruža mi čašu i lomi nam kruh

da bi proglasio duši nek bira

pobjede gorke i životni duh.

A gdje su mi vinogradi i klasje zlatno,

gdje mi je polje i zemlja moja,

moje nebo što pljušti na srce blatno;

gdje mi je oružje i plijen iz boja?

Evo ti Poslanik, on ti je sve,

i zemlja i majka, i nebo i dom;

s njime ćeš proći kroz borbe zle,

s njime ćeš prići i srcu mom.

On stiže iz kraja što nebo ga zna,

u vječnome Gradu stoluje puku

i sve što zatreba, Tvoj Bog mu da;

on ti je plijen koji pruža ti ruku.

Duša ti melem, srce ti mač

i što bi drugo Kralj dao ti nova?

Ruke ti pune, a ne nose drač,

tvoja je pobjeda pustinja ova.

17.05.2019. 20:01

Ratovi

Prosječan čovjek doživi oko dva rata u svome vijeku, a najčešće na jedan ljudski život naiđe minimalno jedan rat koji ostavi traga na tom životu, otprilike 30% nekog osamdesetogodišnjaka.

Ratovi u svijetu zauzimaju maksimalno 30% prostora i vremena nekog prosječnog čovjeka.

20% ljudi u svijetu je nepismeno, a malo više ih nikada nije čulo navještaj Isusa Krista.

Ratovi i nepismenost oduzimaju, dakle, čovjeku vrijeme i snagu, često ih osiromašuju i ugrožavaju životno zdravlje.

Pretpostavimo da čovjeku ostane 30% do 50% života u mirnodopskim uvjetima kada se može pokušati izboriti za kakvu, takvu egzistenciju i život bez teškog siromaštva i gladi, i bez nemogućnosti osnovnog obrazovanja koje je neophodno da bi postao pismen čovjek.

Prosječan čovjek može slobodno odvojiti pola sata svakoga dana za molitvu i barem jedan dan, to jest polovicu jednoga dana u tjednu za nedjeljno misno slavlje. To je deset posto prosječnog ljudskog vijeka.

Definitivno, kada bi kršćani molili svaki dan i pohađali nedjeljnu misu, mnogih ratova ne bi bilo, do ratova možda ne bi došlo. Malo stado kršćana u zbroju od dvije petine cjelokupnog svjetskog stanovništva bili bi molitelji Isusa Krista, a njihove molitve bile bi stostruko djelotvorne. Mogli bi održavati mir u svijetu i kada bi bilo sto puta više ljudi na svijetu.

Uzmimo da katolici danas čine oko dvadesetak posto vjernika u čitavom

religioznom stanovništvu. Oni bi morali biti ustrajni u vjerskom životu i molitvi da bi mogli biti jaki kao 12 milijardi ljudi dobre volje koji će sve učiniti da do ratova ne dođe.

Ratovi su uglavnom posljedice, vremenite posljedice ljudskoga grijeha.

Žrtve

„Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče” Post 4,10

Ljudi su često žrtve nečijega zlostavljanja, a često govorimo da su žrtve svojih uvjerenja, da su žrtve ideologija, da su žrtve rata i slično.

No, čovjek je uvijek žrtva nekog drugog čovjeka, a ne nečega neodređenoga. Mnogi ljudi su žrtve nekih drugih ljudi.

Žrtva je teže stradanje kada čovjek nastrada protiv svoje volje, kada ne bi pristao na žrtvu ako bi ga tko pitao.

Ljudi koji napadaju, ubijaju i zlostavljaju druge ljude te čine od njih svoje žrtve, ne ubijaju zato što su poslušni vođama ili ideologijama već zbog toga što su ubojice, a vrlo često i žrtve onih koji naređuju ubijanje i također, to su često bolesnici.

Čovjek često ima neko slabašno pravo izbora hoće li biti žrtva ili će bježati, ili će se boriti za život.

Ljudi su mnogi žrtve ratova kao civilne žrtve koje nisu imale puno izbora, čitavi narodi bili su u povijesti ljudskoga roda žrtve drugih ljudi kada nisu imali izbora, samo nadu da će ratovi prestati. To je ogromno mnoštvo civilnih žrtava rata.

Bog milostivo gleda na te jadnike i proslavlja ih u nebesima.

Bog zapita Kaina: „Gdje ti je brat Abel?”

„Ne znam”, odgovori: „ zar sam ja čuvar brata svoga?”

Gospodin nastavi: „Što si učinio?

Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče.” Post 4,9-10

Ljudi koji pristaju biti žrtve, to jest ugroziti ili žrtvovati sebe i svoj život u samoobrani i radi obrane svoje obitelji, svoje domovine i svoga naroda, to jest naroda koji bi mogao postati civilna i uzgredna žrtva rata, i kada i ubiju, najčešće nisu ubojice nego branitelji. Njihova žrtva nema cijene jer postižu svojom obranom veliku dobrobit za mnoge druge ljude.

Najplodnija žrtva na svijetu je žrtva koju prinosi Isus, Sin Božji i Sin Čovječji za otkup svih ljudi od njihovih grijeha.

„Ja sam pastir dobri, poznajem ovce svoje i ovce moje poznaju mene, kao što Otac poznaje mene i kao što ja poznajem Oca. I ja dajem život svoj za ovce.” Iv 10, 14-15

„Zato me ljubi Otac moj što ja dajem život svoj, da ga opet uzmem. - Nitko mi ga ne može oduzeti, nego ga ja sam od sebe dajem. Imam vlast dati ga, imam vlast opet ga uzeti; takva je zapovijed koju sam primio od Oca svoga” Iv 10,17-18

Onaj tko podnosi svakodnevne žrtve samo zbog toga da ih prinese Bogu kao dar, to jest onaj čovjek koji se predaje kao žrtva i koji prinosi čitavoga sebe i čitav svoj život Bogu na dar, samo zbog Isusa Krista i doprinosa Isusovoj žrtvi, najslavnija je ljudska žrtva Bogu.

Tko odlazi u daleke ratove pod izgovorom da to čini za vjeru i Gospodina, taj bi se morao preispitati. Jer u ratu se vjera ne brani, ona se ne mora braniti, a vjernik koji želi obraniti vjerski život svoj i svoje obitelji ili čitavoga naroda, čini to isključivo molitvom, postom, milostinjom i prinošenjem svega na Oltar Boga svoga, u Euharistijskom slavlju. To je slavlje spomen na žrtvu Isusa Krista, zahvalnost Bogu za Njegovo otkupljenje svih ljudi od zla i grijeha i slavlje vjerničkog života. To je slavlje usko povezano sa slavljem sakramenta Pomirenja gdje

čovjek pojedinac predaje svoje grijehe Gospodinu da bi mu Bog oprostio i izbrisao te grijehe i kako bi potom čovjek mogao na Euharistijskom slavlju blagovati Tijelo i Krv Isusa Krista kao na najslavnijoj zajedničkoj gozbi svih vjernih, svih žrtava, živih i preminulih, kao na gozbi slave Kristove u kojoj se proslavljaju svi ljudi koji su se poradi Krista i za Njegovu stvar predali dobrovoljno kao žrtve svakodnevnih životnih neprilika, navala neprijatelja i najrazličitijih napada.

Mnogi su ljudi žrtve svojih vlastitih grijeha i svoga opredjeljenja protiv Isusa Krista.

Mnogi su, pak, Kristovi vjernici žrtve svih ljudi, pristalica ideologija koje zagovaraju rat protiv samoga Boga i Njegovih vjernika.

U tom nametnutom ratu za kršćane, često stradavaju svi vjernici kao civilne i uzgredne žrtve, ali i kao žrtve poradi Isusa Krista, a naročito stradaju branitelji, Kristovi vjernici koji su sebe predali na Oltar za svoje obitelji i za svoju domovinu.

Pojedinac koji se bori u ratu za obranu od napada neprijatelja na svoju domovinu s uvjerenjem da se bori za Boga, a nikada nije ni molio, ni postio, niti slavio Boga, žrtva je svojih zabluda. Jer domovina, ma kako bila kršćanska, to jest, makar postoji većina kršćana u toj domovini, nije Bog sam kojega nije potrebno braniti već je to Bog kojega se moli i slavi kako bi se duša proslavila u Bogu, na zemlji i na nebesima. Jer da neka država jest potpuno kršćanska u istinskom smislu, ne bi se kršćanska braća toliko međusobno ubijala.

Najslavnija je zemaljska pobjeda požrtvovnost molitvi i postu te u slavljenju Boga kojima je plod i rezultat sprječavanje ratova i sukoba.

17.05.2019. 11:15

„Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati!” Mt 5,9

Sretne noći

Sloboda od nasrtaja grešnih

kad sam Te susrela, Kriste moj,

sloboda Ti dlanova utješnih

čitav su život, prošnja i boj.

Ropstvo u grijehu od praznih riječi

samo je svjetovni navez bilo.

Razgovor s Tobom od ropstva liječi

kad srce mi pade u Tvoje krilo.

Ova zemlja je prepuna mnogih priča

i mnogih zvukova, mnogih slika,

a sve je to puno svjetovna kiča,

sve su to kopije nebeska krika.

Duša ne trzne, a već je u žrvnju;

sretna li zakona i naredbe Tvoje

što zapečati je, duhovnu, krvnu

kao najveći zalog vječnosti moje.

Samoćom opjevati glasnu tišinu

i muk zemaljski stvoriti nama,

svijećom razbistriti ugodnu tminu,

to čista je radost, ležaljka sama

za odmor duha i moždana tupih.

Tebe ću, Spase, moliti stalno,

Tvoju nježnost i ljubav da me otkupi

oprezno, tiho, jednostavno.

Jeza me mori kada se sjetim

gdje sam to ja zabludjela bila

kad se odlučih da se posvetim

bijegu od zemlje do nebeska krila,

do haljina Tvojih koje me pokriju

kao svoje najdraže biće,

do sretnih noći što oblake kriju

da ne znam ni kada tu zora sviće.

16.05.2019. 00:45

Svjetlo vjere

„Ja – Svjetlost - dođoh na svijet da ni jedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane.” Iv 12,46

Prionuti uz jednu ideju ne znači postati ta ideja.

Jedan čovjek više je od jedne ideje, on ima pred sobom mnoštvo ideja kada odlučuje.

Ideja, sama po sebi, nije ljudsko biće i ne može se oživotvoriti bez čovjeka, to jest bez ljudi koji se međusobno mogu razumjeti u nekoj ideji više ili manje, ali uvijek s mnoštvom drugih ideja koje prate tu osnovnu ideju oko koje se ljudi dogovaraju.

Liberalnost može biti ideja, konzervativnost također, ali obje ideje, uz mnoštvo drugih ideja, nalaze se u ljudskom poimanju. Čovjek može slijediti samo jednu ideju, ali taj čovjek u takvom slučaju postaje bolesnik, fanatik i duhovni slijepac.

Jedan čovjek uglavnom je u isto vrijeme, ali u drugačijim okolnostima ponekad liberalan, a ponekad konzervativan.

Poistovjećivati kompletno djelo i život jednoga čovjeka sa samo jednom idejom, sa samo jednim smjerom djelovanja može biti opasno, može biti kardinalna i logička pogreška. Svrstavanje nekih ljudi pod jednu ideologiju, a drugih na suprotnu ideologiju je besmislica.

Isus nam sam govori da grijehe treba suditi, ali ljude nikada. Kada donosimo sud, to jest kada prosuđujemo, moramo prosuđivati ideje i djela, a ljude ne prosuđujemo nikada ili što je moguće opreznije.

Reći za nekoga da je liberal ili konzervativac, već znači svrstati ga u točno određenu političku liberalnu, odnosno konzervativnu stranku koja službeno postoji.

Kod kršćana i katolika najčešće se politička stranka bira prema kršćanskim uvjerenjima koja su ponekad konzervativna, a ponekad liberalna jer nitko nije tako sačuvao stare zakone kao što je to činio Isus Krist, ali također nitko nije tako slobodno i liberalno oživio pravednost i pravdu, i pravosuđe kao što je to činio Isus.

Isus je Glava kršćanima, katoličkim vjernicima. Njima ne gospoduju ideje i politička usmjerenja već Isus gospodari nad njihovim srcima i nad njihovim političkim odabirima.

Vjernici Isusovi znaju da Bog i po krivim crtama pravo piše, da stvara, upravlja, održava i popravlja sve i da sve čini novo.

Za čovjeka općenito smrtna je presuda imperativ da se negdje za nešto opredijeli, da se, primjerice, opredijeli za ovoga ili onoga lidera. Čovjeku je to, zapravo, nemoguće. Politički lideri u svojim javnim nastupima zastupaju neku ideologiju, a potom, kada siđu s govornica, okupe se u zajedničkim ručkovima te kao politički protivnici zajedno, uz ispijanje kave i raznih pića, odmjeravaju svoje snage, postaju prijatelji i postižu dogovore. Naivni su ljudi koji slijede samo ono što čuju s javnih govornica i pri tome misle kako su vjerni nekom lideru, kako su mu fanovi i prijatelji. Niti jedan čovjek ne može postati ideja, ne može se poistovjetiti s idejom koju zastupa. Često se opredjeljujemo za neke ideje samo zato što nam je simpatična osoba koja tu ideju predstavlja. Dakle, opredjeljujemo se za određene ljude pa makar oni pripovijedali kontradiktorno. Dajemo im nazive ideologija onako kako nama odgovara, ali to nema puno veze sa stvarnim stanjem. Tako na kraju prosuđujemo da su ljudi licemjerni, ali ispravnije bi bilo izbjegavati i osuđivati licemjerje kao grijeh, a ne ljude jer ljudi su svestrana bića.

Samo je jedna Osoba i znak i simbol onoga što govori, onoga što čini i onoga što jest sama u sebi, a to je Bog, Istiniti. Samo Bog može biti i svestran, i objektivan i strogo određen i konkretan. Ako čovjek Bogu vjeruje kao Čovjeku i Bogu, taj čovjek može slobodno vjerovati Bogu i kao zakonu i kao najrazličitijim idejama kakvih je prepuno ljudsko biće. Ideje su zato da se razmatraju u svjetlu vjere u Boga jer samo Bog je Istina.

Samo Bog može dopustiti ili odrediti čovjeku njegov put i svijetu svjetovne struje i strujanja. Za vjernika sve to su korisni znakovi vremena.

Ljudi su bogovi samo kao dionici Božjega života u Isusovoj Crkvi koja počiva na Kristu svetome, na svetim sakramentima koji su živi Bog što se daje vjernicima i dijeljenjem se umnožava. 15.05.2019. 07:38