Najveći među bogovima

Najžešći neprijatelji Izabranog naroda Izraela kroz dugo vrijeme bijahu Filistejci koji su taj narod napadali neprekidno i često su ga pobjeđivali u bitkama.

Čak i nakon što je narod Božji shvatio da uza se mora imati Jahvu za pomoć u osvajanju i bitkama za Obećanu zemlju, sjetiše se donijeti Kovčeg Saveza u svoj tabor i boriti se protiv neprijatelja s pomoću Božjom.

No, svejedno su mnoge bitke izgubili.

Filistejci su čuli kako kliču Bogu Izraelci kada je Kovčeg Saveza dospio u vojni tabor pa se prestrašiše Izraelovoga Boga, mada u njega nisu vjerovali.

Svi okolni narodi znali su za djela koja učini Bog svome Izabraniku, svi ga se bojaše te na taj način, u Božjem strahu i poštovanju ojačaše svoju hrabrost i svoje snage kako bi pobijedili Izraela.

Ali Izabrani narod nije gubio bitke zbog toga što su neprijatelji imali veću hrabrost i snagu ili bolje naoružanje, već stoga što su Izraelci bili malovjerni. Jer da su bolje vjerovali i imali više pouzdanja u Boga svoga, bili bi bolji ljudi i bolji branitelji i ratnici.

Čak i kad je Kovčeg, s kojim je stolovao Gospodin, bio u borbama, narod je gubio životne bitke.

Slično je i danas nama, malovjernima.

Uzalud idemo često na hodočašća, uzalud sakupljamo ružarije i razne vrste krunica Gospinih te mnoge nabožne predmete i sličice, knjižice i kartice ako nam je vjera zapuštena. Ne pomažu nam krunice koje nosimo sa sobom u džepovima ako nismo predali Bogu na raspolaganje sve što imamo i jesmo.

Kao što bijaše nekoć, tako i danas Bog nas uči kako je sve u njegovim rukama jer mi, katolici vjerujemo u jednoga Stvoritelja svega koji je sve u svemu.

Zato Isus ako hoće, može činiti čuda i izlječenja bolesnika, može nam ojačati vjeru, učvrstiti nadu i usavršiti ljubav prema Bogu i bližnjemu.

Ako vršimo njegove riječi, ako iskreno molimo i ako tražimo kraljevstvo. 11.01.2024. 05:45

„Blagoslovljen Bog
i Otac Gospodina našega Isusa Krista
koji nas po velikom milosrđu svojemu
uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih
nanovo rodi za životnu nadu,
za baštinu neraspadljivu,
neokaljanu i neuvelu,
pohranjenu na nebesima za vas,
vas koje snaga Božja
po vjeri čuva
za spasenje,
spremno da se objavi
u posljednje vrijeme.

Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: da prokušanost vaše vjere – dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša – stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista. Njega vi ljûbite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša (1 Pt 1,3-9).”