Ruke

 

Ruke pružam snažno u visine,

grle se i s mnogim rukama do mene,

a sve one vape božanske miline.

Kriste, Bože, sišao si sav do svoje ekumene

iz ljubavi Ti te božanske, pravedne i čiste

koja potiče na sveopće jedinstvo,

prolijeva se sva po nama, sva iz Tvoje biste

koja plamti nam za bratstvo i sestrinstvo.

Čeznu ljudi da bi Te dotakli,

slave Ti utjelovljenje kao Dan za spas.

Postao si Čovjek, makar Te i smakli

jer toliko ljubio si svakoga od nas.

Ti si Kruh koji s nebeskog je raja sišao

u tu našu tminu, svu pokvarljivu, duboku,

da bismo Te uzdigli na Križu, da bi k nama prišao,

da bi bio blizak našem uhu, našem oku.

Ti si Svjetlo našeg razuma i povjerenja

što se nikada ugasiti neće,

Zvijezda vodilja si, za nas posvećenje

da bismo mi zagrabili izobilje sreće.

Pun predanja propovijedao si gluhom,

izdao si svoje snage za sve slijepe

i obdario svoj narod Svetim Duhom

s Božjom riječju da se svi zalijepe.

Oteo si Mariju iz naših plemena

da nam bude Majkom koja k Tebi vuče.

Nitko ne podnese tolika bremena

što u našim srcima se gusto skuče.

Ti si Život, Riječ nad svakim ljudskim zborom

jer je Tvoja sveta volja Istina i Staza

kojom ljudi pužu dlanovima, molitvom i razgovorom

kad u našim redovima dolazi do sraza.

Ispružene ruke streme dalje uvis,

jače su od svaka drugoga alata,

dalje stižu nego ponajviši klis.

Liječi, Isuse, nas Ranama od zlata.

07.04.2023. 14:25