Silna žetva

 

Sigurno u zrelosti ja znam

da će podići se duša moja,

da će uskrsnuti tijelo, bitak sam

i moj život u milijun boja.

Razlog moje nade sav se krije

i nevidljiv je za tuđe oči,

i u nutarnjoj se suzi sije

gdje se duša ova svijeta koči.

Neopisivo će silna biti moja žetva

jer je Krist milostiv, dobar Bog

čak i onom kome nije dobra sjetva

pa mu prašta puhanje u prazan rog.

Reci sada, Isuse i Stijeno, Srce medeno,

kome vode Tvoje potrebno je više

nego duši kojoj drhti srce ledeno,

kojoj ostarjeli život jedva diše

u toj kaljuži od oskudice i od praha

gdje su ljudi nesvjesni i tvrdi,

poput kamenja ne dolaze do daha

dok im srce svakoga na svijetu grdi

i dok plivaju zemaljskim si imanjem

kao da su mladi, bogati zauvijek;

dok se krase ohološću, a ne znanjem

i dok misle da je besmrtan im takav tijek?

Zlodjela se čuju glasno, na daleko,

i, u mlakosti, empatija im fali,

samo hlepe, traže med i mlijeko,

sebe nikad ne bi sasvim dali.

Nitko Tebe, Boga sad ne traži,

niti djela ljubavi ne pozna.

Samo Tvoja ljubav dušu snaži,

daje uvijek da si pravednosti spozna.

Hvala Tebi, Bože, za sve što mi dade,

za tu bol i žalost što na srcu sjedi.

Vidjeh zloduha gdje iz visina pade,

vidjeh život svoj koji vječnosti mi vrijedi.

22.04.2023. 11:34