Želim ispjevati najslađu poemu
koja bi te kao rosa milovala,
praznila bi moć i snagu svakome totemu
pod kojim bi crnu zemlju izrovala
do dubina, sve do središta i cilja
što se nađe gdje se duša rađa
od božanskog sveopćega milja
i od pjene koja prati putovanje lađa.
Ta bi oda bila prozračna i čvrsta,
sigurna u svemu što se ovdje stvara,
ali laka i prenosiva bi bila poput prsta
koji nosi pečatnjak od Duhovnoga dara.
Taj bi pečat bio zauvijek svojina,
sve do onih dana od kojih bi bila načinjena
pjesma moja kao božanska milina,
kao anđeoska halja što je Duhom sačinjena,
poput čipke krasne, tanke i još bolje:
bila bi nam simbol, popudbina sjajna,
okrunjena mednim velom dobre volje
i za sve toteme ostala bi vječna tajna.
24.04.2023. 12:03
No comments:
Post a Comment
just do it