Noćne vatre

 

Zar te ima tkogod drugi okrijepiti,

nahraniti ti dušu, tijelo, napojiti suze?

Može li te, dušo, trakama oblijepiti

svjetlo sunca i toplina kao uže

da se sigurnom doživiš u loša vremena,

da se mirom ti napuniš i velikim redom?

I da odgovoriš Ljubavi ti iskricama zjena

što se skrivaju od sunca pod tom sjenom sijedom.

I da spoznaš sa nebesa sveti saziv

iz kojega neko srce još za tebe tuče

i još moli za te neka bude novi naziv

za te nevolje i bolesti što muče.

Neka bude spokojno stvorenje vjerno

u svom Kristu gdje nalazi jedini svoj mir,

dušo moja, da korača pravo, smjerno

i da pali noćne vatre kao da je velik pir.

Da se vidi, da se čuje sve do kraja svijeta

da je Bog sav za te jer je Hridina najveća;

da je Isusova ljubav mirisava poput cvijeta

što se traži tratinama kao jedinstvena sreća.

30.10.2022. 20:35

Rajski bregovi

 

Daleko od tebe bilo

pomisliti nešto krivo,

nešto loše da se skrilo

jer te pronalazim živo

u mom Gospodu svih živih duša.

On je Bog naš, Otac koji zna

kad Ga neko srce rado sluša,

kad Mu netko novu radost tka.

Odričem se svojih zala,

svoga stara grijeha ovisnosti

što ga nisam lako odmaknuti znala.

Sada evo, neka bude i te prisnosti.

Odričem se svega još od prošlih dana,

ali tome, zna se, nema nikad kraja

pa te uzme neka dužnost koja nije strana,

čežnja pokuca na okno koja spaja.

Tad pomislim neću navaljivati

jer u srcu već tu ima stidljivosti,

kao da se od nečega treba još sakrivati,

a ne prići k svjetlu vidljivosti.

Ljudi su me svojim bijelim ogrtačima

zaklonili, zaštitili da ne padam više,

mada stare kosti ne idu kotačima,

mada stopa svaka orijentaciju izbriše.

Nije lako, svi to misle, desetljeća pet

poništiti samo tako kada ne postoji lijek.

To je bolest volje, mada ona može žet

krasne rezultate dok je od života tijek.

Sve je lako s tobom biti,

sve je vedro, uglavnom u redu

i u miru što se može piti

u svom postepenom slijedu.

Često odem da se često vratim

jer su najljepši momenti

kada dušu, koja usamljena pati,

nađu opet isti sentimenti.

Ljudi ne pitaju više jedni druge:

„Kako živiš, da li dobro ti si?”.

Smrti, rata, gladi, kuge

bijaše oduvijek, stalno mač nam visi,

ali sada jedna samo duša ima prava

na te privilegije od ljubavi i prijateljstva,

i to samo tada kad u mobitelu glava

traži bijeg od vijesti i od zvjerstva.

Moli za me kao i do sada,

kao što i ja za siromahe sve

zamolim da zadrži ih nada

da će brzo ugledati rajske bregove.

29.10.2022. 20:46

Plodovi otkupljenja

 

Bezumnom me, Bože, Ti učini

onih dana kad je očaj carevao.

I luđakom koji naokolo gradom slini,

mada već si tada u mom srcu kraljevao.

Gorak bijaše mi poslije vijenac pelina,

mračan ostade moj kalež otrova

da ja stradam poput roba nevina,

i da ostanem u vlasti svojih okova.

Stavio si na me vijenac mjesto pepela,

duha žalosti si pretvorio Ti u svoje uskrsnuće

što je za me bilo poput bijela golubinja pera

koje uljem radosti me pomazalo u svanuće

predivne slobode, lake kao Tvoj mi jaram.

I na svaki način za moj vječni život Ti me šalješ

pa u svojim okovima još po listu šaram

pjesmu zahvalnicu za sve što mi daješ.

Nikada se ničim ne može to platiti,

niti nagledat se neće duša Tvoga lica.

Ma što da ponudiš, želim Tebe pratiti

putevima trnja ili letovima lastavica.

29.10.2022. 07:02

Košara strpljenja

 

Kada sanjam, Tebi sanjam;

sve dok živim, Tebi živim.

Kada griješim, od Tebe se sklanjam;

kad se divim, Bože, Tebi se divim.

I pred Tobom pustim suzu

koja samo čekala je čas;

i za Tebe prešam ružu

u mom srcu za sve nas.

Kada hvalim, Tebe hvalim

što si uza me još tu

kada kajanje provali,

kad određuješ mi sudbinu.

Nema dana, nema trena

kad ne mislim Ti o riječi;

Ti si moja, a ja Tvoja sjena,

Tvoja volja je da liječi

srca polomljena

i umorne duše,

ropstva potopljena

kada zidovi se ruše.

I kad na Te čekam, Kriste,

košaru strpljenja nosim.

Molim Te za srce i za ruke čiste

i za siromahe opet prosim.

Smiluj mi se, Gospodine lijep i drag,

da Te sluškinjica svjetiljkom dočeka

kad otvoriš onaj nevidljivi prag

s kojega se čuje Tvoga glasa jeka.

25.10.2022. 23:09

Sunce pravde

 

Kulturan dio ovoga vremenitoga i zemaljskoga svijeta gradi se od pamtivijeka, postepeno, solidno, suvereno.

Dođe li netko nov na vlast, mudro će zadržati ono što valja, ono što je postojano, što je trajne vrijednosti. Donijet će malu nadogradnju na postojeće, dat će svoj obol državi za koju radi i za građanstvo, obitelji i nacije koje se deklariraju članovima te države. Nedovršenu građevinu nastojat će dovršiti po planu, novu ideju ugradit će u nju, siguran da je ta ideja sazrela u logičnom planiranju i promišljanju te da će mu nasljednik činiti slično.

Uklonit će ono što već neko vrijeme predstavlja smetnju, neće započinjati sasvim nove i drugačije megalomanske projekte. Ako nije neprijatelj svoga naroda.

Svatko će iznova provjeriti volju svoga naroda, neće žaliti vremena i novaca kako bi što bolje volju naroda otkrio, prepoznao i, koliko god je moguće, vršio.

Neće se gurati da bude uvijek prvi i jedini vladar, nego će se okružiti stručnim ljudima.

Na portalima svaki članak koji izvještava o političkim događajima u nekoj državi veoma često ima samo jedan komentar : „Svi ste vi isti kao i oni!”. Takvo mnoštvo istih komentara upućuje na brzopletost i površnost čitatelja, ali i na opće nezadovoljstvo.

To su ljudi koji se o predmetima izražavaju kao da su živa bića jer su tako naučili iz medija („Vaša perilica će dulje živjeti uz upotrebu sredstava protiv kamenca”; „Vaš pokrivač dat će vam topao zagrljaj”, „Doručak će vam biti ukusniji ako mlijeko i putar s vama razgovaraju dok doručkujete”; „Ja sam pasta za sve zube, ime mi je jednostavno za pamćenje” i slično).

To su ljudi koji ne razlikuju život od svega drugoga pa tako ne razlikuju niti što je za izgradnju boljega života poželjno.

To su ljudi koji čeznu za demokracijom, ali ne izlaze na izbore.

To su ljudi koji su čuli da je demokracija nešto što im donosi boljitak, a taj boljitak za njih predstavlja bolje materijalno stanje. A to nije promišljeno zaključivanje.

Činjenica je da je svatko najviše zaslužan za sebe samoga i svoju obitelj, ali to su ljudi koji očekuju da im novac pada s neba, iako ga ne znaju uložiti ili upotrijebiti pravilno.

Zato im nikakvi političari ne valjaju, ne daju im boljitak.

Boljitak je odgovornost svakog pojedinca, bio on školarac, radnik, političar ili umirovljenik.

Boljitak dolazi kad svatko ima svoje mišljenje koje zna mudro obrazložiti, argumentirati i prezentirati. Jer tada zna čuti druga mišljenja i obrazloženja, sposoban ih je shvatiti i o njima promisliti kako bi na izborima točno znao kako će se opredijeliti.

Tada bi stigla i demokracija.

Narod koji nije zreo za demokraciju morao bi primiti na znanje da se u životu napreduje korak po korak, milimetar po milimetar, riječ po riječ, a morao bi imati na umu da mnogi ljudi u takvoj državi demokraciju neće tako brzo doživjeti. 25.10.2022. 21:44

Tužaljka s neba

 

Tvoji me vapaji prate

u naumu svakom,

tvoja me čežnja zove.

Majko moja, sestro i brate,

u mom bremenu lakom

naći ćeš izvore nove.

Kada me poslušaš smjerno

i kada me zavoliš više

kao Hridinu svoju,

kada ti srce postane vjerno

jer u mome sad srcu diše,

naći ćeš istinu, ljubav moju.

Već dugo me tužiš, dugo mi sudiš,

a sve svoje misli za tobom gubim;

i govoriš svima da Bog sam tvoj.

A kada mi srce svoje ponudiš,

vidjet ćeš tada koliko te ljubim,

naći ćeš život, narode moj.

I kad sam te vodio

kroz tamne noći,

sjenu ti štitio,

tad si se, puče moj, rodio

u mojoj svemoći,

u raj si pohitio.

I kad sam ti svijetlio

na tvojim stazama

u pustinjskom svijetu,

tad si se sjetio

prići oazama

u visokom letu.

Kad su te bolesti spopale,

zazivao si moje ime,

čekao propasti strašne,

a s neba su kapljice pale

protiv ti pakla i protiv zime

uz moje riječi spasonosne, strasne.

Kada si gubio nadu,

k tebi sam stigao,

pružio ti ruku

u tvome padu,

terete podigao,

pao na Muku.

Kad si zavapio k meni

jesam li došao

da te izbavim,

smrtnoj sam sjeni

uskrsnuo, prošao

da ti se javim,

da me zauvijek imaš

posred srca i duše

kao život za vijeke.

I sada me primaš

da usred suše

teku ti životne rijeke.

Već dugo me tužiš, dugo mi sudiš,

a sve svoje misli za tobom gubim;

i govoriš svima da Bog sam tvoj.

A kada mi srce svoje ponudiš,

vidjet ćeš tada koliko te ljubim,

naći ćeš život, narode moj.

24.10.2022. 04:17

Moja Baština i Spas

 

Znaš li da me Zlato moje

svojom pažnjom iznenadi,

da mi moja Pjesma pruža

bolju podršku od bilo koje,

da me Snaga ta izgradi

pa sam kao njegovana ruža?

Znaš li da sloboda moja

pere grijehe u toj Krvi

da bi nježno bilo posvećenje

za tu dušu usred boja,

da ih kao zemlju mrvi

da bi raslo određenje

za koje sam predviđena?

Moj Gospodin i tvoj Bog

poput Kradljivca se tu pojavi

kada najviše sam polomljena,

kada biram stazu, gnijezdo ili log,

kad me slabost velika preplavi.

Kada dođe Riječ mi, tad je gutam,

tad se hranim i napajam

tim poznanstvom i spoznanjem

radi kojega po svome duhu lutam

molitvama da ne zdvajam,

već da stojim čitavim imanjem

što je sastavljeno potrebama ljutim.

Bilo što da do mene doplovi,

volja Boga je da uvijek budem tu

jer su neznani od Krista puti.

Samo volja pokorna mi sve ulovi

što Mu nosim kao svoju Baštinu.

21.10.2022. 23:18

Put pokore

 

Pjevala bi pjesmu kad bi znala

ptica raširenih krila,

pjesmu ljubavi, slobode.

Pjevala bi, ne bi stala

kad bi jaka, čvrsta bila

dok je u nizine vode

kao neku zarobljenu stvar

što su oteli je ni od koga,

misleć' da je dragocjena, slavna.

Njezin pjev je bio dar

za sve stvore i od Oca, Boga,

kao pozivnica opća, javna.

Evo, sad je ranila se u svom letu

preko svojih starih rana

jer već nema vremena za bijeg,

jer se mora pokoravati u svijetu

još iz onih mladih dana

kad je preuzela na se crni stijeg.

Neće spržiti je sunce, niti blato

krilima joj naštetiti neće

kad pronađe svoj komadić gnijezda

što joj vrijedi kao suho zlato.

Ne pouzdaje se u to malo sreće,

već joj pogled seže sve do zvijezda,

i još dalje vidi se u Duhu

svoga jedinoga Krista, Gospodara.

Već je prešla svu glavninu svoga puta,

sve u postu i u svetoj riječi, Kruhu.

Čista Milost pokoru joj stvara,

Majka neba čeka na nju otvorenih skuta.

20.10.2022. 10:23

Svjetlo božanske istine

 

Sve što je Bog stvorio, stvorio je od sebe samoga jer Bog je Život, Pravednost i jedino Dobro koje postoji. Ono što je zlo, od Boga nije, već od Grijeha, to Gospodin nije stvorio jer grijesi su naši i smrt naša udaljavanje od Stvoritelja i nedostatak ili manjak Dobra.

Zna se dobro da je Bog stvorio nebo i zemlju, svjetlost i čovjeka.

Bog je Duh koji može načiniti sve duhovno i materijalno, vidljivo i nevidljivo. A da bi čovjeku nešto bilo vidljivo, potrebna mu je svjetlost.

Gospodin je svijet stvorio iz ničega, a čovjeka od praha zemaljskoga kojemu je udahnuo svoj dah te tako postade čovjek živa duša.

Čovjek je sagriješio jer se bio udaljio od Gospodina, zašao je na područje bez svjetla, izgubio se u tami.

Budući da je Bog sav za čovjeka, želio je spasiti ga iz tame, vratiti ga na svjetlost, u dobrotu, u pozitivu, u postojanje. Tako je počela ekonomija spasenja čovjeka iz tame koja je potrajala sve do sada.

Bog je izabrao neke ljude i od njih stvorio svoj narod kojemu je omogućio da uživa privilegije pred ostalim narodima; stvorio je naciju čija je svrha bila da sažme povratak u svjetlost Božju te da zasvijetli svim drugim narodima.

Mnogi su se ljudi vratili svome Stvoritelju, ali pojedinačno, a ne kao zajednica što je bio nesavršen povratak Bogu jer Bog ne spašava samo neke ljude, Bog spašava čitavu zajednicu, čitavo čovječanstvo. Ne može se čovjek spasiti kao jedinka jer griješi protiv sebe, protiv Boga i protiv drugih ljudi, živi u zajedništvu, ma koliko da se osami. Čovjek se rađa u zajednici, živi u obitelji, živi u društvu i, kada griješi, griješi u zajednici, vrijeđa sebe, Boga i druge ljude.

Bilo je nemoguće odjednom dovesti čitav jedan narod natrag u raj, kod Gospodina. No, povratak Bogu mnogih ljudi ukazao je svojim primjerom kako je Gospodin dobar i milosrdan svome izabranom narodu. Tako je Božji narod ipak postao putokaz, primjer i svjetlo svim drugim narodima.

Iz svoga izabranoga naroda Bog je izveo svoju Riječ, Sina Božjega Isusa Krista koji se utjelovio po Duhu Božjem u Djevici Mariji od koje se rodio kao savršen Čovjek. Isus je tumačio svojim sljedbenicima i izabranim apostolima da je On svjetlost koju je potrebno slijediti kao što učenici slijede svoje učitelje kako bi u blizini te božanske svjetlosti vidjeli stazu kojom će kročiti da bi se vratili u Dobro, na Svjetlo, u Život.

Isus Krist je vjera naša; po Kristu, u toj vjeri, vjernici imaju pristup do Gospodina i do razgovora s Bogom.

Drugačije je bilo prije Isusa Krista kada su se pojedinci u svjetlosti vraćali Bogu Stvoritelju u raj. Slično je i danas, drugačije se vidi netko tko vjeruje u Isusa Krista, a drugačiji je onaj čovjek koji samo vjeruje da Boga ima, a ne hoda za Isusom.

Jer, Isus je pravi Bog i pravi Čovjek koji nikada nije imao grijeha i nikada nije odlutao u tamu, mada Mu je život postao mračan i težak kada je predao, onako svet, sebe i svoj život ljudima, koji nisu mogli podnijeti svjetlo istine, da Ga razapnu na križu svojih grijeha.

Isus je poslije tri dana uskrsnuo, Isus je ta supstancija koja se rasipa po ljudskom srcu i po ljudskoj pameti kada ljudi u Njega povjeruju. Isus i Otac nebeski dođu čovjeku i nastane se u njemu zauvijek.

Tako živi čovjek i tako živi novi, Isusov narod kada vjeruje Isusu i kada Ga slijedi. Tako od grešnika nastaje novi stvor, mada i taj drugi može i dalje griješiti, ali pere svoje grijehe u sakramentima Katoličke Crkve. Tako nastaje vjernik ispunjen Bogom koji vrši volju Boga dobroga i milosrdnoga, koji oprašta, koji ljubi istinu, vjeruje Bogu sve i postaje svjetlost čitavoga svijeta. Ta svjetlost, to je Bog koji se nastanio u vjerniku.19.10.2022. 07:57

„Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja,
pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju;
site se pretilinom doma tvojega,
potocima svojih slasti ti ih napajaš.
U tebi je izvor životni,
tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo.” Ps 36,8-10

Rubovima beskraja

 

Kako je lijepo biti gdje su nebeske ptice,

primati sve što se daje i dati bez mjere;

kako je lijepo spoznavati Tvoje lice,

hraniti dušu svjetlima vjere.

Kako je dobro vidjeti beskraj

što se nikada neće moći sagledati;

kako je dobro stići u Tvoj kraj

što ga se duša nikada neće nagledati.

Kako je značajno čuti Te, Kriste,

i Tvoju Majku poštivati uvijek,

stići u zamak duše Ti čiste

koja je svima lijek i pravorijek.

Kako je divno kao Majka Te ljubiti,

pratiti Krunicom križne Ti staze

i dušu, i duh svoj tako izdubiti

da ostanu pruge što se izgaze.

Kako je mudro duše susretati

što se na putu blaženstva roje,

i nikada pitanjem ne ometati

dugačku cestu svetosti svoje.

15.10.2022. 07:14