Friday, July 31, 2020

Znak za raj


Ovo isto nebo rumenoga mjeseca

u modrini svojoj uskoro će sjati

kao da se duša moja više ne sjeća

da se krug zemaljski uvijek vrati,


da se budućega dana sprema

donositi svoje plodove i sjaj.

Druga zemlja, drugo nebo sad ne drijema,

ova duša dobro zna da to je znak za raj,


da ta radost nepovrata tinja

jer se isto nikada ne vraća;

drukčiji je svaki val od mora sinja,

drukčije je tlo zemaljsko medna saća.


Drukčiji je svaki dan, svaka ptica,

svaka pjesma, svaki stih i nota.

Svaki susret gledanje je Božjeg lica,

svako gledanje je buđenje života.


Ljudsko srce nikad nije isto,

raspara se svakog časa

jer u sebi nosi Nebo čisto

da za vječnu sreću stasa.

31.07.2020. 02:14


Wednesday, July 29, 2020

Sjedinjenje


Dušo moja, noćas ti Bog tvoj

s tobom jedno biti želi.

Uzeo te, molbe tvoje u dom svoj

gdje i mnogi su sveti živjeti htjeli.


Biti s Tobom, Gospodine, jedno

tako je dobro, tako je moćno;

puno je slađe no saće medno,

jače obuzima nego nebo noćno,


olovne boje, pretile težine

što pada na prsa poput dlana

zbog svoje duši željne blizine,

da spadne sa čela joj prašina slana.


Bjelasaju se nebeske oblačne brazde

i lud je svatko tko Nebo ne žudi,

poljane Kristove koje dažde

svetom ljubavlju što ne bludi


već nalazi ovaca svojih stada

koja hrabrim pjevom molitve šalju

jedinoj ljubavi svoga grada

što diže se snažno ka nebeskom dalju.


O, tako je dobro, tako je gusto

plavetnilo mračno na srcu mome

i svijeća što doziva polje pusto

u meni, u duši ka Srcu Tvome,


Isuse, Sine za vječnu ljubav i spas.

I nema dvojbe što to ljubav jest,

ona je sada sjedinila nas

kad sam okusila Tvoje milosti čest.

29.07.2020. 23:35



Prorok svim prorocima



Kršćanska Crkva, Crkva rimokatolička – to si ti.

Crkva je Krist, tijelo Kristovo kojemu smo mi, vjernici udovi,

kojima je um i glava sam Isus Krist.

Ako si vjernik Božji, kršten u Božjem Sazivu – Crkvi, ti si tijelo i duša, i duh Njegov, Njegov instrument kojim Krist raspolaže u svojem naumu da spasi sve ljude.

Svaki vjernik nosi proročku, kraljevsku i svećeničku službu u svom vjerničkom srcu. Svi smo grešnici, ali i proroci, kraljevi i svećenici.



Sakramenti, molitva i čitanje Svetoga pisma u Duhu Svetom jesu vrlo konkretne radnje i čini uslijed kojih dolazi do pounutrašnjenja povijesnih događaja i predaje u osobni doživljaj vjernika koji proživljava dinamično i neprekidno sklapanje i potvrđivanje Saveza s Gospodinom.



Stoga, kršćanske crkve po svem svijetu mogu propasti u potresima, gradovi mogu biti sravnjeni sa zemljom i mnoge boleštine mogu napasti i pomoriti ljude, ali Crkva ipak živi. Plodna zemlja ostaje i mnogi ljudi ostaju na zemlji, mnogi ratari i vinogradari, ribari i pekari, vjernici i svećenici preživljavaju. Tijelo i Krv Kristova zauvijek ostaju i Boga se slavi sve do Paruzije, ponovnog dolaska Isusa Krista u slavi na zemlju.



Neke od najljepših stihova u doba propasti Jeruzalema i Božjega Hrama 597. g. prije Muke i Uskrsnuća Isusa Krista, otkriva nam prorok Jeremija u svojoj ispovijesti koju smatraju intimnom ispoviješću proroka koji tada doživljava krizu, ali i obnovu svoga zvanja, poziva kojim ga je Bog pozvao.

Prorok Jeremija je svjedok i sudionik dramatičnih zbivanja starog Istoka koja su zahvatila i Palestinu. Doživljava Nabukodonosorov prodor u Palestinu 605. g. prije Krista, opsjedanje i osvajanje Jeruzalema 597. g te konačno razorenje grada i drugo veliko izgnanstvo Židova u Babilon 587.g.

Dok je osjećajni Jeremija kao patnik i izgnanik sudjelovao u ovim burnim događajima, sjećao se teških trenutaka iz prošlosti svoga naroda. Kao pravi Izraelac shvatio je povijest kao učiteljicu života. U prošlosti je Gospodin uvijek izbavljao narod iz nevolja. To će učiniti i sada. Narod može propadati, Hram se može rušiti, Jeruzalem može biti opustošen, ali se nutarnja veza s Gospodinom ne može prekinuti.

Jeremija poziva narod na „obrezanje srca”, na pokajanje zbog nevjere i pripravlja narod na Novi savez koji će Gospodin sklopiti s narodom u duhu i po srcu.

Pravu vezu Gospodina i Njegova naroda Jeremija izražava slikom, u Bibliji tako čestom, zaručničke ljubavi koja je nužno uzajamna:

Idi i viči u uši Jeruzalemu:

Ovako Govori Gospodin:

Spominjem se mladosti tvoje privržene,

ljubavi tvoje vjerničke:

ti pođe za mnom u pustinju,

po zemlji gdje se ne sije (Jr 2,2)”.

Ili:

I reče mi Gospodin:

Odmetnica Izrael pravednija je od Judeje nevjernice.

Idi i viči prema Sjeveru ove riječi.

Reci:

Vrati se, odmetnice, Izraele,

riječ je Gospodnja.

Ne gnjevi se više lice moje na vas,

jer sam milostiv – riječ je Gospodnja -

neću se gnjeviti dovijeka (Jr 3,11-12).”






Evo kako Jeremija razgovara sa svojim Bogom koji Jeremiji otkriva potvrdu njegova proročkog poziva te tako „upotrebljava” Jeremiju kao svoje svjedočanstvo i obećanje poslanja Sina svoga, Spasitelja našega Isusa Krista za sve ljude i za sva vremena:


16Kad mi dođoše riječi tvoje, ja sam ih gutao:
riječi tvoje ushitiše
i obradovaše srce moje.
Jer sam se tvojim zvao imenom,
o Gospodine, Bože nad vojskama.
17Nikad sjedio nisam u društvu veseljaka
da se razveselim.
Pod težinom ruke tvoje samotan živim,
jer ti me jarošću prože.
18Zašto je bol moja bez prebola?
Zašto je rana moja neiscjeljiva
i nikako da zaraste?
Ah! Hoćeš li meni biti kao potok nestalan,
vodama nepouzdan?

19Zato ovako govori Gospodin:
»Ako se vratiš, pustit ću te da mi opet služiš;
ako odvojiš dragocjeno od bezvrijedna,
bit ćeš usta moja.
Oni će se okrenuti k tebi,
al’ ti se zato ne smiješ okrenuti k njima!
20Učinit ću od tebe za ovaj narod
zid od mjedi, neosvojiv.
Borit će se protiv tebe,
al’ te neće nadvladati,
jer ja sam s tobom,
da te spasim i izbavim« –
riječ je Gospodnja.
21»Izbavit ću te iz ruku zlikovaca
i otkupiti te iz ruku silnika.« (Jr 15,16-21).”

29.07.2020. 15:24




Tuesday, July 28, 2020

Kraljevanje duše


U mom srcu začinje se kraljevanje

gdje se ljubav istinita rađa,

to je srce svake duše žive.

Centar čovjeka božansko je zdanje

u kojemu duša je najslađa

prije no što krene na puteve krive.


Prije svega duši potreban je mir

jer je sazdana u njemu i od njega,

spokojnom se hrani posteljicom.

Prije no što strmoglavi se u vir,

koji može rastaviti čovjeka od svega,

srce ljudskom začinje se strelicom.


Kraljevanje služenje je svake vrste,

radi pravednosti služiti se uvijek mora

ljubavi i miru, istini što vlada.

Tad iz duše ljudske iskre pršte

poput anđela iz rajskih dvora,

kao sjajna svjetla kraljevskoga grada.


Sluga Boga čovjek uvijek može ostati

jer je nadaren raznolikim talentima,

lijepim sklonostima što ih stekne,

što ih ljubav izobilno može dati

slavnim Božjim sakramentima

u kojima čovjek na koljena klekne.

28.07.2020. 06:30



Sunday, July 26, 2020

Novo nebo


Lađa plovi nadaleko

kad se Bogu svom obrati

jer je tamo med i mlijeko,

mjesečina, zaljevi i paprati


jer je zove bestežinska luka,

čvrsta sidra, ždralova i dokova

radi kojih nije uzaludna Muka,

nad kojima Bok je iznad bokova


što ga probolo je smrtno koplje,

s kojeg lije vječna krv života.

Moreplovci jedu žitno snoplje,

pismoznanci piju kaplje pota.


Gdje je moje razapeto platno

od kojega ostadoše samo rupe

kao dokaz da me sunce zlatno

spržilo od silne moći na sred klupe,


gdje sam napila se vode bistre

što je kapala iz ptičja kljuna,

gdje sam živjela od Riječi čiste

što je kao plima navirala puna?


Lađa plovi nadaleko

kad se, Kriste, Tebi vrati

jer Ti besplatno je mlijeko,

vino Tvoje se ne plati.


Evo lake jedrilice,

nove, neiskusne poput cvijeta!

Evo mlade ptice!

Proći će kroz vrata svijeta


da ih nose svježi maestrali

pod oblake iznad oceana.

Nisu mora iskušali,

ali im Nebesa nisu strana.

26.07.2020. 23:07


Friday, July 24, 2020

Hladne noći


Pjevat ću ti, ništa drugo ne mogu,

da u tvome srcu nađem trag

nikada zaboravljenih nota.

Pjevali smo sve to svemogućem Bogu

kojem svaka sestra, svaki brat je drag,

uvijek ista vječna im je kota.


Kiše popadale, ljetne krošnje šušte

poput haljina princeze, punih sunca,

dok su naokolo zvijeri gladne.

Livade ne postoje ili već su puste,

samo usamljeni vjetar pokatkada bunca

pa se čuje jauk neke noći hladne.


Ne usuđuju se vrane zagraktati,

nit' se pijesak daje presipavati

u toj pustoši od predvečerja.

Niti noć još neće granje rasparati

jer se neće tajne sve odavati

preslavnoga božanskoga neizmjerja.


Govori mi, Kriste, sluga sluša Tvoj,

moji produženi dani nekome su slatki

kad promatram tu ljepotu svih stvorenja

jer mi nude predokuse ili daju obol svoj

za svu braću kojima su noći duge, dani kratki

i kojima daješ blagoslove njinih izgorenja.


Pjevat ću ti jer ti moliš za me,

kao što to Božja djeca uvijek čine,

a još više za svu braću jadnu.

Nekome je bliska zvjerad usred tame,

a drugome sunce koje zorom sine

da uspava ili budi mjesečinu hladnu.

24.07.2020. 19:30



Otvoreno nebo


Ljubav prema Bogu

i voće je krala

u Njegovom logu

kao da je znala


da je oproštenje

milosrđe nježno

što rađa poštenje,

u duši neizbježno


koja hoće spasa.

Po tom krivom djelu

učit će sve dok ne stasa

u svom duhovnome tijelu.


Znat će što je dobro ili zlo,

da joj Bog je svega Gospodar

koji skrši ju na plodno tlo

da izraste veći ljubavni joj žar.


Ogromne će kaplje znoja

donijeti joj rezultate,

lijepu glazbu sveta poja.

Poput zaručnice neudate


gledat će u nebo otvoreno,

čekajući sred samoće prave

mora što je stvoreno

da upija njene zaborave


da je Zaručnik povede

sve to više, sve to čvršće

ka nebesima bez bijede

za kojima dršće.

24.07.2020. 07:44


Tuesday, July 21, 2020

Ljubav zna

😉


Ljubav poznaje mnoge,

Ljubav sve zna,

čak i kada neće prepoznati neke.

Ona briše lažne boge,

nije nastala od sna,

ona zaustavlja mora i ozdravlja rijeke.


Ljubav govori za buke

i u tihoj, mračnoj noći;

i ne dira čovjekovu tananost

nego uvijek, uvijek pruža ruke

da bi svatko za njom poći.

Ljubav nije prevelika znanost.


Nikada je nećeš moći prevariti,

oteti je ili kupiti,

niti zbrojiti joj količinu;

ona uvijek brda će prevaliti,

svoje duše će okupiti

i kad ne vidiš joj veličinu.


Ljubav će te jedina naučiti

što je vječni život i blaženstvo,

ali tražit će od tebe znanja sva,

znanja koja ne znaš ni ti,

al' ih nosiš kao svoje jedino prvenstvo,

jer ih ona dade. Ljubav zna.


Čak i kada savjest mirno diše,

duša može spoznati si da je kriva,

da nedostaje joj dobre volje.

Samo Ljubav tad pomaže i nariše

svakoj duši kako može ostat živa,

dati od sebe najbolje.

21.07.2020. 17:01



Popular posts