Thursday, November 3, 2016

Vila iz divljine


Rekli su mi da je teško, neostvarivo
mojim biti sudionikom, znati moje pute,
da mi prijateljstvo nije baš podarivo
jer se ne zna naći one ključe krute

kojima se može ući prema obećanjima
što ih ova duša naokolo isijava
i da punim ljude razočaranjima,
da u meni sva gorčina spava.

Rekli su mi da ja nisam žena podatnosti
i da sa mnom ne može se sreću piti,
da u meni nema one odanosti
koja pripravna bi bila s nekim suze liti.

Znam da nisam niti malo ista takva
kao neke duše, kao neki ljudi
koji govore mi da sam sva onakva,
da se meni mnoga duša čudi,

da ću jednom sasvim sama ostati
kao da ja nisam sama cijelo vrijeme
i da će mi narav ova na put stati
kad me snađu životne dileme.

Već sam ostarila, prijatelju moj,
a još uvijek ne znam što su htjeli
svi ti ljudi što ih prati nespokoj,
što ih strašan zid od mene dijeli.

Ne znam čemu nadaš se od mene,
za čim čezne tvoja duša kad me oslovljava
i za čime tvoje oko, tvoja ruka krene
kad me samo trunak sreće umoljava,

ne znam što bi tebe sretnikom učinilo.
Kad bi samo znala, dušo tražilačka,
da je naša srca samo Nebo ujedinilo
i da sve nas u životu vodi ruka spasilačka!

Zar u meni tražiš anđeoske osobine,
zar ja moram tebi biti slika Boga?
Ne gledaj me kao vilu iz divljine
nego vjeruj da sam nevrijedna ja toga,

samo želim ti pokazati sve blagodati
što ih besplatno mi daje Proviđenje.
Božansko te Biće želi pogledati
jer za tebe ima zlatno ispunjenje.
03.11.2016.  23:09





No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts