Moć i nemoć

Kada jedna drugu sretnu,

moć i slaboća nisu ravnopravne

jer nemoć ima snagu spretnu,

a moć nosi samo želje davne.

Odakle dolaziš, vjetre nepokoreni,

snago jedra moga, velika nevero?

Pustite me, svi zidovi pregolemi,

jer sam samo zatočeno pero,

jer me neće predati na nemilosti

moje Nebo kojemu se dajem,

jer mi neće zarobiti sitne kosti

Razapeti moj u kojemu trajem.

Da ja nisam samo slaba, grešna,

ne bi me poželjeli pokoriti,

ne bi mene velesila neuspješna

nastojala sebi samoj dodvoriti

jer ta sila nema oružje konkretno,

samo želju da mene oplijeni,

ona nema moje življenje kompletno

već je drže dusi sebični i lijeni,

ona sva se kloni jakosti, tvrdoće.

Tko izgleda bespomoćno, cilj je strasti,

neuredne kao zabranjeno voće,

kojom želi pravdu sebi krasti.

Imam sebe, to je sve što posjedujem,

iz mene izvire molitva i vjera;

u životu samo nevolje očekujem,

a ne mir i sreću neizmjera.

Sreće nikad nije dosta, sva je prazna

kao šuplji vrč od stakla

kroz koji protječu obećanja razna,

obećanja grijeha, sotone i pakla.

Kada čovjek život predaje na pladnju,

lak je mamac Boga Svevišnjega

za sve one koji nose želju zadnju

pobijediti pravdu koja izvire iz Njega.

Kad sam najslabija, moć je Boga jaka,

tada kada Bog me uzme u svoje okrilje,

tad u ponor pada velesila svaka.

Slavi se kroz moju nemoć, Pravednosti moja, moje Žilje!

23.11.2016. 06:47