U isto vrijeme hajem i ne hajem,
trzam se, radujem, smijem i patim;
odjednom uzimam, odjednom dajem,
prvo započinjem, potom se vratim.
Sanjam kako bih živjeti smjela,
poživim još malo kad snova nema;
spora kao puž, brza kao strijela,
nađem se tamo gdje postoji tema.
Prolazim cestama, nalazim tunele
kako bih našla svjetlosti trag;
nalazim opuške ili novčanice cijele,
život mi mučan, život mi drag.
U svemu je tome jedna stalna nit,
puštam se Bogu da me nosi
jer nije važno biti sretan ili sit,
važno je da te grijeh ne pokosi,
da te ne koči glupa predrasuda,
da se bogatstvo ne lijepi za srce
i da si svjestan Posljednjeg suda
gdje Milost ti vlada, a kosti krče
od tereta tvojih vlastitih sljepoća
kad nemaš slobode, kad nemaš krila.
Najveće blago je velika slaboća,
siromaštvo i križ, a ne zlato i svila.
Ako tražiš sebi izvore moći,
ne hvastaj se svojom velikom družbom
što krije se danju i krade ti noći
jer putnik si samo s velikom službom;
nisi ti zato da opstaneš kao rob
i da se sitiš, uživaš i kradeš od sreće
već samo zato da spoznaš si kob
i da što prije odbaciš to umjetno cvijeće,
te smrdljive prnje obmane i laži
što zove pravdu i ljubavlju se kiti.
Preuzmi odgovornost, istinu traži
jer će ti istina tvoja snaga biti.
18.11.2016. 02:55
No comments:
Post a Comment
just do it