Utvrda od vjetra

Danas imam poziv prići ti i reći

da sam uvijek bila žena koja čeka

kao duša koja jednom mora prijeći

sve brzace i sve struje koje nosi rijeka

i da zbog toga ne stižem nikad tamo

gdje bih mogla se prikazati za dar;

nije važno pitati se od kada se znamo,

nije važno da li mi smo idealan par.

Sve što imam služi mi za odricanje,

sve što spoznam vodi me još dalje,

prema obali gdje prestaje to protjecanje;

moja jedra su mi moje vlastite halje.

Naći tebe na toj rijeci veliki je znak,

vidjeti da slično strujama se loviš

i da ti u jedra tuče vjetar jak,

i da prema istim obalama ploviš.

Ti si meni Božje obećanje,

utvrda od vjetra i kapljica vode,

sigurna budućnost i snažno sjećanje

na sve one pobjede što nove bitke rode.

Za ovakav susret potreban je život cijeli,

u današnjem danu nalaze se dani svi,

nalaze se noći i svi snovi bijeli,

i čitava rijeka; to smo stvarno mi.

Ima ljudi, ima duša raznih vrsta,

nepreglednih obala i velikih mora;

svjesni da smo sluge Božjeg prsta,

mi smo isti poziv koji nosi bezbroj odgovora.

20.11.2016.