Samo Jedan među nama

Kad bi postojalo nešto novije od Boga,

sve bi sumnje bile obruči za duše,

ljudi živjeli bi puni straha toga

od kojeg se grče, trgaju i guše.

Bog je uvijek nešto novo, neotkriveno,

Bog je rast i razvoj svega što postoji,

put u nepoznato, srce netom oživljeno,

spona koja mnoga znanja spoji.

Čovjeku je potrebna uvijek neka informacija,

neki odgovor, tumačenje, rješenje,

neki izlazak i spas od svega i nova lokacija,

novo vrijeme, uvijek novo razriješenje.

Čovjeku je neophodno uvijek imati i biti,

uzeti i dobiti, pobjediti, uživati i dati,

pitati i zaključivati, otvoriti se ili skriti,

puno putovati, beskraje otkrivati i darovati.

Čovjeku su potrebni svi ljudi

da bi imao se s kime omjeriti,

mudri, pametni i oni ludi,

oni koje mora uvjeriti.

Čovjeku je uvijek potrebno da bude bog

i da vlada svima i da svime ravna,

da pronađe razliku i da bude car života svog,

i da ima tajnu moć, da mu tajna bude javna.

Čovjek nečemu se teži pokoriti

da ne brine neprekidno i da se odmara.

Čovjek treba nekome se pomoliti

da umjesto njega sve održava i stvara.

Samo Jedan može uzeti svu patnju,

odnijeti sve boli, brige, naći se pri ruci;

samo Onaj može ponuditi pratnju

koji sve oprašta, koji predaje se muci.

Samo Jedan među nama mrtve kosti oživljava,

samo Taj na Križu koji ostaje bez daha;

samo Jedan samostalno uskrsava,

samo Jedan Bog sve rješava od straha.

07.11.2016. 02:59