Kockar srca svoga

Često ne znam gdje se duša krije,

gdje li šuti, gdje li mirno spava

kao zlatna zatvorena nit

u to moje srce koje kao da ne bije

ili kao da ne uskrsava;

ono, možda mrtvo, nema svoju bit.

Ponekad mi snažne čežnje traže

velika i snažna dobra djela,

ali one vode samo u zabludu

jer mi samo mali čini srce snaže

kojima se nit ne vidi vrijednost cijela,

ali koji nisu činjeni zaludu.

Nije da ja nemam kome osmijeh dati

ili sitan stisak ruke koji znači sve,

ili da ja ulog veliki ne dajem;

Bog mi nije dao moje rezultate znati

makar već se množe moje igre opasne

zbog kojih se poslije kajem.

Teško razne duše primaju te dare

što ih Nebo prosipa i šalje,

teško da je netko dlanove otvorio.

Uglavnom za Boga ljudi rijetko mare,

ne poznaju strašne zloduhove ralje

u koje ih nemar taj oborio.

A kad ne bih nikad pokušala

biti to što jesam, kockar srca svoga

koji ne zna darove izmjeriti,

ne bi moja duša sebe prokušala,

ne bih nikad stigla blizu Boga

koji jedini me nikad neće iznevjeriti.

10.11.2016. 04:55