Zar te moje srce uvijek traži
kad se slegne sve i nakon buke?
Trebaš li me, ti pokaži,
ti otvori svoje ruke
da me, sretnu, s tobom nađu,
da nas bure ne razdvoje
kada preko brda zađu
gdje se naše duše spoje.
Daj udahni moje čežnje glas,
za tebe ja molim našu Gospu
da još uzme sve za nas
kad se naše ruke prospu.
Ostavi mi barem pozdrav
kojim ću te uvijek zvati
da bi život bio sav
nit na koju ćemo stati
i po kojoj prosipa se blagoslov
za sve vječne zajedničke dane.
Ti poslušaj ovaj zov,
ti mi predaj svoje rane;
ruke ja ću za tebe prigrliti
i za naše Gospe zagovor.
Uslišanja će nam samo hrliti,
Bog će reći svoj nam nagovor
što protječe kao voda ljekovita,
ispire nam svaki trag apsurda;
tamo teče radost nam silovita.
Ti zahvali Djevici iz Lurda.
11..02.2016. 08:02
No comments:
Post a Comment
just do it