Pitaš me zašto ti nikad nisam predala
svoje osjećaje koji virili su iz mog osmijeha,
koji buktili su često iznenada kao buna;
zašto niti jedan znak ti nisam dala.
Strepila sam od najgora ljudska grijeha,
u meni je svoje krake širila luna.
A što ako te pogledam s onim divljenjem
kojim Bog me nekad zaprepaštavao
pa sam ponirala do dna duše svoje?
Takav pogled samo Njemu je namijenjen,
On je taj koji mi je tebe davao,
On me je obasuo riječima ljubavi tvoje.
Sada, kad si dočekao ljubav druge žene,
sigurna sam da ti ona srce zna utješiti,
da ju šalje Isus, dirnut ovom čežnjom.
Kod mene još postoji dvoumljenje,
ne mogu se svoje želje rješiti
dok te ona gleda s molitvom nježnom.
Možda ona, milosrdna, ljubi mnoga bića,
možda velika je njena svetost,
a ja samo tebe imam za sve ljudske nade.
Ti si meni kalež božanskoga pića,
moja duša i sva moja prožetost;
kad te čujem, sokovi mi ubrzano rade.
Zato mi je moguć samo onaj smjeran čin
kojime ti srce mogu uvijek počastiti,
ja te mogu samo sabrano slušati
jer me strah da ne otkriješ mi zločin.
Isus meni neprekidno daje se poslastiti,
s tobom žarko volim vječnost kušati.
Tvoja riječ me vodi daleko odavde,
prema tvojoj vjernoj ljubavi za Boga
koja mene u svemu utaži.
Sva sam žeđ za malo ljudske pravde
i nikada mi neće biti dosta života tvoga
što se nekim čudom u meni traži.
28.02.2016. 06:58
No comments:
Post a Comment
just do it