Otajstva žalosna
Koji se za nas krvlju znojio
Muka me čeka, naš jedini
zajednički Oče,
već mi je tijelo izvana kao
nevjera ledno.
Evo, progonitelji već za mnom
kroče.
Molim Te samo da svi budemo
jedno.
U meni mesa nema, ni kosti ne
ćutim;
samo mi kožom probijaju krvave
vene.
Neki spavaju sada kad propast im
slutim
jer im dolazi odmor, a vrag stiže
do mene,
hoće da napadnem i da se borim
kako bi on anđeo svjetlosti
postao
jer ako se ja u milosti umorim,
on bi pobjednik jedini ostao.
Daj mi snage, Anđele nad
anđelima,
da ne smaknem niti jednu travku
jer strašna mi tjeskoba vlada
djelima
i lako bih sada svladao udavku.
Neka. Neka teče molitva čeonom
porom,
nek se isprazni strah od
Kalvarije.
Ja molim Tvoju volju nek vlada mi
Horom,
nek se pokaže Sin Bezgrešne
Marije.
Koji je za nas bičevan bio
Rekoše da ću lakše mrijeti ako me
izmožde što jače.
Ne osjećam leđa, da li mi tijelo
još uvijek stoji?
Kao da peče vatreno sunce i kuje
se mače
u plućima posred rebara koje mi
netko kroji.
Još snaga je moćna, volja je, Oče
Tvoja.
U ljubavi rastem za ta jadna
stvorenja
što bacaju na me olovna oružja
boja.
To moj je boj, oružje mojega
odobrenja.
Da je samo jedan udarac manje,
možda bi netko od njih se
zapanjio
jer ih je strah što imam znanje.
Tad bi se njegov strah obznanio.
I što jače me udara, manja mu je
opasnost
da će i on nastradati bičem.
Jedva jaučem, vlastita krv daje
mi slasnost:
“Moja će bol te spasiti”, kličem
jer leđa mi prte bremenom
grehota.
Sotona već slavi zbog moje
slaboće
dok padam zalijepljen svom snagom
života.
Majka mi kleca, čuti me hoće.
20:22
Koji je za nas trnjem okrunjen
bio
Kada si trnjem okrunjen bio,
presjekla Ti je moždane ona
spoznaja
da si možda na sebe zaboravio
i da nisi više znao gdje Ti je
Domaja
jer su Te udarali zaigrani
vojnici
da nešto prorekneš, tko ti je iza
leđa.
Udarali su Te po svetoj ovojnici,
a Ti si trpio i opraštao sveđa.
Da li je to svetost Tvoja za
zabavu,
da li ćeš moći ostati pri
svijesti
i znati svoju dužnost pravu?
A bilo je tako lako tu igru
svesti
na jadne krikove podivljalog
vraga.
Da, znao si da Te hoće
izbezumiti,
proliti iz Tebe Duha Očinjeg
draga
i nove bogove sebi izumiti.
Trnova kruna je najveća ataka
na čovjeka koji više ne zna gdje
je
dok mu krvca teče niz oči mlaka.
Tada si znao da Te probolo sve je
što si učinio za ovaj ljudski
rod.
Eto, sve se sad vraća, liječenje
Tvoje,
čuda i težak propovjednički hod,
sve uzalud. Sotona vapi si
moždane svoje
jer ne može biti da nije
pametniji
od Tebe, Spodobo krvava plašta;
on mora, mora biti viši i
sretniji.
Mozak je Tvoj sada njima da
prašta.
Koji je za nas teški križ nosio
Padam i padam, zemlja me udara.
Sve se pobunilo protiv mene.
Oštro me drvo kao zublja para.
Ljubavi moja, vidim ti žene,
rubac mi nudiš i uzimaš letvu,
plačeš i hodiš, vučeš me k cilju
slijepoga, ali ja vidim žetvu.
Sotona ludi jer ne podnaša
zbilju.
Znam da će lud se još jače
zakvačiti,
sve će poduzeti da me stjera u
ponor pakla.
Bit će i zloban, na me se baciti,
neće ni znati kobi što ga je
smakla.
Breme je moje slatko i lako,
a križ moj pun je bodljikavih
žica,
tu ima boli za mrijeti srce
svako.
Ipak na rubac dajem otisak lica.
Kad se dovučem do mjesta
ubojstva,
iako još me sumnja baca,
znat ću da nosim pravedna
svojstva,
riješit ću duše svakoga plača.
20:38
Koji je za nas raspet bio
Udri samo, ukucaj mi čavlja,
krik je moj glazba za raj.
Predajem tijelo što sve izbavlja.
Još taj udar i sotoni je kraj.
Bezgrešnu predajem,
to povijest ljudska vidjela nije.
Tvoj spas joj dajem,
uzmi je k sebi i to što prije.
Posljednja želja mu je sve što
još ima,
žuč i ocat, sarkazam i očaj.
Oče, snagu mi daj barem da ustima
odbacim taj zadnji jadan pokušaj.
I dok Ti predajem Duh jer više
neću Te zazvati,
preda mnom nestaje vražji lik.
Ti mi govoriš da ne mogu mrijeti,
ne mogu nestati
jer sam Tvoj Sin, jer sam
Pravednik.
08.03.2015 21:08
youtube.com/watch?v=LYG7xAr9zY0
ReplyDeleteyoutube.com/watch?v=LYG7xAr9zY0
ReplyDeleteRoditeljice mi moga pouzdanja
Deleteu svakoga koji čuje ove glase jasne, tihe;
ti si stigla kao ostvarenje sanja,
ti si žena koja moli Boga sasvim mirne psihe,
kod tebe ne postoji ni dvojba
koja meni kasnu večeru pripravlja.
Moja ispada nevaljala krojba,
a ipak se nalazimo usred slavlja
jer ja dočekala misli sve sam tvoje
što ih dijeliš kao osvježenje,
usred kojih naše molitve se roje,
usred kojih ja dobivam otrežnjenje.
Drago mi je što sam te pronašla;
mio mi je tvoj osjećaj za revnost
Bogu našem u kojem sam zašla
u tu tvoju tihu nepreglednost.
Nenametljiva si, a pogađaš strašno
baš sve ono što mi čežnja nije našla.
Ti si meni Božji glas koji zbori strasno,
zbog tebe sam u dubine svoje sašla
i sve to me, kao vjetar, osjećajno snaži.
Ti si pustila me na velika vrata
jer su tebi uvijek drugi draži;
sigurno nalaziš svoju sestru, svoga brata
dok ja neumorno kritiziram.
Samo ne daj da te vuče sve zemaljsko,
tu ja odmah molitvu biram;
osjećaje čuvam za svitanje rajsko.
17.02.2016. 22:14