Wednesday, February 17, 2016

Kršćanska bol


Možda ću te jednom naći
usred neočekivanog lišća,
tamo gdje se rosa rađa i noć krati.
Možda ću u ponor zaći
kao duša od sveg čišća
što bi moglo joj zasmetati

da te dobro vidi u tom mraku
svakodnevice i kiše
jer te možda ne bi prepoznala
kao sunčanu zraku
što se u toj rosi njiše;
možda bi te blago njegovala,

a ne kritički promatrala
kao tada kad je susrela te prvi put.
Možda ne bi dan propustila,
možda bi te nježnošću omatala
kao što i loza traži svijetli kut
da bi molitvu zaustila

prema svom Vinogradaru.
Možda od mene bi bilo ploda
baš za tvoje sakrivene oči.
O, kad bismo hodali u paru,
kakva bismo iznjedrili roda
da preda mnom moja kritika ne kroči

bez koje se živjeti ne može.
Inače ti ne bih nikad bila tvoj zadatak,
ne bih sada čeznula ti misli,
gledajući ljude gdje se glože
i gdje love život kratak.
Zar se nismo zato i mi dvoje stisli

oko Trsa što nas vijekom hrani
jer smo zajedno pronašli ovu bol?
Ipak željela bih sresti te u miru
kojemu su na toj zemlji odbrojani dani,
dijeliti si s tobom kruh i sol
da me tvoje oči uvijek izabiru

iz nekih puno dubljih razloga
koji možda postoje među nama.
Voljela bih da me uvijek voliš
kako bih te štitila od zloga
da ne živim, kao i ti, sama
dok za tebe molim, dok za mene moliš.
17.02.2016. 10:05









No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts