Posljednja sam ostala u okolini,
čak ne jurim da bih stigla brže.
Često vraćam se ka onoj dolini
gdje leptiri krila svoja prže.
Znam već dugo da sam osamljena
kao netko tko se deklarira
kao duša sputana i utamnjena
koja uvijek u slobodi bira.
Ne moram ni ostaviti traga
bilo kome, bilo kojoj svojti,
i ne moram uopće biti draga,
niti lijepe pjesni pojti.
Stalo mi je do samoga bitka,
to je ono što sigurno znam.
Čak mi zvuči dio ova svitka
kao da me čuje netko tko je sam.
Svoj kraj i skoro sve prihvaćam,
znam da nestati ne mogu.
Zato se ponekad crna pera laćam
makar pjevam svome Bogu.
Nisam podivljala, ili možda zato,
bijah uvijek svijetu na distanci.
Neću stvarati od olova zlato,
samoj sebi sam u rezonanci.
Ovaj stih je samo jedan odgovor
sarkastičnome puku, punom zlobe,
jer ja ne razumijem takav govor,
ne znam zašto uvijek svaku nadu zdrobe.
13.02.2016. 23:39
No comments:
Post a Comment
just do it