Takav je život

 

Stižu kiše,

sporo i na kap.

Žarko sunce riše

brazde gdje je lap.

I zlodusi se peku,

hoće, poput leda,

u sumpornu rijeku,

čak da im se ne da.

Opsesije teške,

patološko stanje

gdje su trijeske

za srušit imanje.

Kada gube, zvijeri

podivljaju strašno,

prodiru kroz dveri

studiozno i naprasno.

Praštam sve što mogu,

ne znaju što čine.

Legiju će s nogu

poslati u svinje.

Jer što će duša nego svjedočiti

o svoj malenosti, jadu?

Ženu ne može si predočiti

koja satire mu bradu,

Sina kojem vreba samo petu

jer po trbuhu puzi svome,

zemlju jede, prokleta u svijetu

gdje se divlje zvijeri lome.

Lisice i vuci,

pritajena mržnja

tamo gdje se luči

paklena pržnja.

Zavisti i podjele

čitava života svoga,

a okićene jele

nude rođenoga Boga.

Još u svojoj srži

zlodusi ne žele znati

da se duša prži

ako laže, krade ili vrati,

da se može uvijek bolje,

ljepše biti u čistome raju.

Boga hule protiv svoje volje,

osim vračke, ništa ne znaju.

Praštam sve što mogu,

ne znaju što čine.

Legiju će s nogu

poslati u svinje.

02.07.2022. 12:46

Požar nekad i sad

 

U tvojoj sam duši zaostala

kao što se nađe trunka

neke važne uspomene sjetne.

Velika sam kao Isusova štala,

raspjevana kao lire strunka

usred izuzetno sparne noći ljetne.

Uvijek istu notu tek zasviram,

mada nemoćna za bilo kakav bijeg;

gušim se od naslaganih rima.

Tvoje srce kroz krvotok diram

jer mi ono kao pobjednički stijeg.

Ista pjesma nadolazi kao plima.

Ti mi zboriš kao da sam stigla

tek od jučer popraviti neke kvare,

kao da ja nikad ništa ne znam.

Ta me činjenica svu pridigla,

iako ti vene za tu sparnu noć ne mare.

Zbog toga te čuvam kao tihi plam.

Noćas u mom srcu požarište,

a ja čekam, čekam da se smiri

miomiris uspomena usred gara.

Svaku večer imam polazište,

svježi vjetar kao tamjan miri

pa raspiruje ostatke žara.

Mnogi Šaulovi već su poginuli,

Klaun živi sve do sada

pa se vraća iz sela u selo.

I moje su tijelo porinuli

kao jedrilicu što propada,

ali Krist od mene stvara dobro djelo.

30.06.2022. 03:16

Duša pred svojim Bogom

 

Plači sa mnom

ako možeš, ako želiš.

Idi za mnom

ranu da zacijeliš.

Smiješ me ometati

ljubavnom iskričavošću;

smiješ i pitati, i smetati,

sve obasipati svojom čarnošću.

Ipak se moraš nasmiješiti

jer je svake suze epilog

Onaj koji će sve riješiti

kao pravi Umjetnik, naš Bog.

Poslije plači, suzu pusti

jer ti je u opisu duše

koja ljubi Dah taj gusti

od kojega se životi rađaju i ruše.

29.06.2022. 16:10

Sigurnost životnoga križa

 

Rastanak od sunčanih vrela

nosi susret nekoj zvijezdi.

Da sam mogla, da sam htjela

pustiti da tuga srcem jezdi,

bilo bi mi lakše i bilo bi bolje

jer tek tada dobila bih mir

od svih duša bez imalo volje

da me prate na svadbeni pir,

da pronađu Milost koju nosim.

Ali tada ne bih je ni zadobila

jer u nebu često kruha prosim,

zemlja još me nije zarobila.

Dragi, dragi, mili Bože moj,

moja zaštito i sklonište krasno,

samo ne daj da taj puk sav Tvoj

probudi se kada bude kasno.

Desnica me Tvoja drži, čuva, štiti,

daješ mi se obilato i na vrijeme,

al' još plačem zbog nesretnih biti

koje nose tako teško, teško breme.

Kako lijepo bit će moje uskrsnuće,

preobrazba moje neraspadljivosti!

Kad bi znali kako sigurna sam vruće

da ćeš dati meni krunu moje ranjivosti

jer bez križa ne bih ništa znala,

niti jesam li u raju ili u tunelu.

Radosna je vijest za srca mala

prava blagodat u duši i na tijelu.

28.06.2022. 22:07

Psalam 116

 

Pjesma zahvalnica

Ljubim Gospodina jer čuje vapaj molitve moje:
2 uho svoje prignu k meni
u dan u koji ga zazvah.

3 Užeta smrti sapeše me,
stegoše me zamke podzemlja,
snašla me muka i tjeskoba.
4 Tada zazvah ime Gospodnje:
»O Bože, spasi život moj!«

5 Dobrostiv je Gospodin i pravedan,
pun sućuti je Bog naš.
6 Gospodin čuva bezazlene:
u nevolji bijah, on me izbavi.

7 Vrati se, dušo moja, u svoj pokoj,
jer Gospodin je dobrotvor tvoj.
8 On mi život od smrti izbavi,
oči moje od suza, noge od pada.
9 Hodit ću pred licem Gospodnjim
u zemlji živih.

10 Ja vjerujem i kada kažem:
»Nesretan sam veoma.«
11 U smetenosti svojoj rekoh:
»Svaki je čovjek lažac!«

12 Što da uzvratim Gospodinu
za sve što mi je učinio?
13 Uzet ću čašu spasenja
i zazvat ću ime Gospodnje.

14 Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim.
15 Dragocjena je u očima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih.

16 Gospodine Bože, tvoj sam sluga,
tvoj sluga, sin sluškinje tvoje:
ti si razriješio okove moje.
17 Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Gospodnje.

18 Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim,
19 u predvorjima doma Gospodnjega,
posred tebe, Jeruzaleme!

Različite vrste žeđi

 

Zašto mi je potrebno predočavati Boga koji je Duh u mojoj molitvi koja je duhovnost?

Najljepše je to pojasniti Isusovim dvjema zapovijedima ljubavi.

Ne možeš predočavati ili jednostavno ljubiti Boga, a da potjeraš iz molitve ljude. Isus je sav za čovjeka i sam je Bogočovjek.

Otac naš nebeski je oduvijek, a mi, ljudi, to nismo. Ipak, Treća božanska Osoba je s punim razlogom upravo Sveti Duh.

Za čovjeka imati svetu dušu i tijelo, odnosno imati dobar, sveti duh znači biti dobar i svet. Nije mu potrebno predočavanje dobrote pa tako ni predočavanje svetosti. Svaki svetac je svet na svoj način.

Upravo zato što je Bog jednostavno Duh, izgleda kao smetnja kada si Ga nastojimo predočiti u molitvi, to je kao da zdravom tijelu ponudite pomoćne štapove i štake ili kao da zaljubljenoj duši ponudite sličicu koja na različite načine predočava ljubav. Tim štakama i sličicama samo potičemo dušu na osjetilnu molitvu umjesto na izravno gledanje Boga u svijetu koji nije od toga svijeta.

Blago pozvanima na gozbu Jaganjčevu, govori svećenik, a ostali se odmah klanjaju pred Jaganjcem, svećenici i laici na misnom slavlju koje se odvija u prostoriji što je uređena pomno, dostojanstveno i jednostavno te s namjerom da bude prikladna služenju i molitvi Bogu dragome. Sve je to Gospodin, Jaganjac koji nam kao posebno privilegiranima dolazi pod prilikama kruha i vina. Sve je to Bog, a i u svakodnevici isto tako, sve je to prava, pravcata gozba koja ne prestaje nikada.

Blago meni, Gospodine. Blago meni, ljudi.

Jer nisam navikla, i nikada se neću naviknuti, biti kao elita počašćena, a tako nedostojna. Kako me, Gospodine, nagrađuješ! Kao da sam zaslužna. Ta, ja uopće nisam imala taj dojam pripadnosti narodu Tvome što ga nazivam elitom.

Ipak, moj prvi dojam kada sam tek počela pohoditi misna slavlja, bio je da sam zašla u nepregledne prostore svih svetih. Tek poslije Raspelo, pa sama Gozba, pa svećenstvo, pa narod laika, pa nezaobilazni prosjaci i lijepo uređena crkvena zgrada.

Poslije sam saznala da su tu prisutni i živi, i pokojni, i anđeli, u početku se nisam sjetila to ni upitati.

Ali odmah sam doživjela Boga, i ljubav je bila u zraku.

Odmah sam pri pogledu na Raspelo znala da moram i na križ.

Vidjela sam, čula sam dobro, sve je bilo tako jednostavno, prikladno, logično.

A toga svega ovaj svijet nema. Bila sam poganin trideset i šest godina.

Sada na to gledam kao na Božji dar jer sve ono što nisam imala i što nisam bila, a što sam i nesvjesno žeđala, pronašla sam kada me pozvao k sebi Gospodin.

I vidjela sam odmah da je tu sve to što mi je nedostajalo, odnosno vidjeh da je tu Gospodin, u mom susjedstvu, ali ne i od svijeta.

Ne bih pripovijedala moliteljima o štakama i sličicama. Možda bih samo upitala kako to izgleda kad se navikneš na nešto što je uvijek drugačije i uvijek novo.

Jednom prilikom sam čula jednu majku neke male djevojčice kako je podučava: „Ti samo nemoj lagati i sve će biti u redu.” Sasvim dovoljno za početak.

I kada molim, najbolji učitelj molitve je sam Gospodin.

Zar to nitko nije rekao?

Vjera je Božji dar i Božji poziv.

Najteže mi je kad se sjetim svih žednih tamo vani.

Tada ponavljam u sebi: Bože, pošalji nam svećenike jer imamo premalo svećenika.

Imamo premalo. 27.06.2022. 23:35

Duša s razlogom

Suncokreti na dječjim rukama,

poput zarobljene sreće,

kao da će dugo ostati na mukama

jer ih djeca ispustiti neće,

sve od straha da im ne nastradaju

sve latice i jezgra, crna kao noć.

Ali sjemenke se ipak rađaju;

kako bilo, one nose praiskonsku moć.

Bog im dao razlog i dodatnu klimu

koju svjedočimo mi, odrasli ljudi,

kišne jeseni i ljeta koja prizivaju zimu.

Dlanovi su djece sasvim plodni sprudi.

Tako duša moja sklonila se nevinosti

u tom bludnom svijetu koji uništava tlo.

Tu je puno smeća koje zagađuje kosti

i molekule od svježa zraka, čak i zrnje svo.

Kao što je duši posteljica meka,

tako dobra su za suncokrete djeca,

mada mnoga odlaze odavde kao rijeka

za kojom i Majka naša neutješno jeca.

Ako ništa drugo, barem one sreće trag,

što na dječjim dlanovima plodi

bolje nego kakav virus ili lahor blag,

mnoštvo lijepih nota ovoj duši rodi

jer je svaka psalam, molitva i duh

što se kao tamjan Bogu Ocu vine,

što u Kristu sriče stih i oštri sluh

za te nepregledne, daleke visine.

27.06.2022. 13:12