Saturday, September 21, 2019

Zvuk daljina



Glas daljine,
to je ono
što me dira
kao čar visine,
kao sonor
koji duši svira


potpuno iznutra;
to je zvuk od zvuka
neka druga,
koji stigne sutra
ili usred muka,
tajna pruga


po kojoj se skliže
nešto nalik stihu,
kao riječi ili govor,
kao nota što se diže
i nad tipku tihu
spušta lovor.


Zvuk je takav kao vijest,
kao radosno otajstvo
što ga sprema Bog,
iz daljine čest
koja nosi još potajstvo,
ali nosi svaki slog


kao da je više blizu
nego srce moje
kada otkrije nebeske čari.
Od svih zvukova u nizu
Bog ponudi glase svoje
koji najdraži su dari.
21.09.2019. 15:55



Friday, September 20, 2019

Molitva iz blata



Pitaš me za čavlje
kojim sam Te zakucala
na to Drvo u grudima
što mi budi svako slavlje
da bih Tebi promucala
da me dužiš svojim čudima


kada god se Tebi ja obratim
mislima i govorancijama.
Ne znam tada sve širine
jer je potrebno da shvatim
da si svojim rezonancijama
primio me u tišine


s kojih padnem u tu svoju mlaku;
Bože moj, Bože moj,
dozivam Te stihom,
zašto si me ostavio u tom krahu
gdje je pao život Tvoj?
Pokraj Tebe molim tiho


da me uzmeš opet gore
il' u duševne dubine krasne,
bilo kamo, bilo gdje
jer po svuda to je more,
ali nema duše časne
što bi posvetila sve.


Zauvijek ću tražiti te ruke
koje su mi blagoslove dale
na tom otoku od blata
koje zna za Tvoje muke,
na kojem su mene zvale
riječi ponizne od zlata.
20.09.2019. 19:43

Wednesday, September 18, 2019

Anđeli snivaju



Lijepe riječi sakrila sam u dubini,
srce moje nije stvarno slatko
jer gorčina izdiše mi u nutrini
koju ne zna upoznati svatko.


Sad je vrijeme moje blizu
i ljepote rujna mlačna.
Kapi kiše staklima mi kližu,
a nebesa nisu oblačna.


Varljivo je stanje moje sreće,
nevolje se pamte, al' ne bole.
Ni treperave ne smetaju mi svijeće
koje kao da umjesto mene mole.


Spustit ću ti tračak duha svoga,
predat ću ti samo ono što mi vrijedi,
to su uslišanja Boga moga
što Ga ljubav ona slijedi;


to je ono obećanje Mu predanja
što se događa u sjećanjima
od kojih je vatra moja manja,
ali tinja vijekom u susretanjima


kao što bi bio susret Porođenja,
majke, djeteta i njine poslušnosti
kada dođe vrijeme pohođenja
snježnobijele pravednosti.


Da te tada sretnem ili znam,
da te čujem kao rajske glase,
kao anđeoski proročanski san;
da me riječi tvoje odmah spase.
18.09.2019. 09:03





Monday, September 16, 2019

Ptice pod strehom



Treperavo lišće na nekom balkonu
čini mi sjenu velika cvijeta
dok molim zagovor svetu Madonu
da me usliši Gospodar svijeta,


pakla i raja, neba i praha.
Reći će ona sve što hoću,
ali ja ne znam, odjednom plaha,
navikla moliti uglavnom noću.


Gospodar svih ljudi, svih vojski, idola
Gospodin je moj kojega slušam
i ne znam što moja je životna rola,
što bi zatražila ova duša.


Da l' da još bolujem za svoj spas,
da li da pustim ptice pod strehom
ili da slijedim u svemu mili Tvoj glas
koji me vodi, Isuse, rajskom lijehom,


makar su dani samo varljivo vrući,
makar to ljeto nije pravo?
Zima će brzo i križ moram vući,
a nije mi žao za nebo plavo.


Nikome ne dam tu sjajnu sreću,
tu rajsku duhovnost i tihe boli.
Nikome nikada priznati neću
da srce Te moje nikad ne moli


ni dobro, ni zlo već samo snagu,
ustrajnost da držim ovaj put,
da zauvijek ostanem na tome tragu
gdje Majka od mene odvraća prut.
16.09.2019. 16:13







Friday, September 13, 2019

Naša oda



Loše počinjem za sada,
ali molitva je uvijek tu
pa što bilo.
Nema zvuka ugasloga grada,
a u sebi šapćem Večernju.
Puno se je natopilo


kišama i stihovima, potom
slijepih dana i vrućina
kao da je Kalvarija.
Ja sam uspela se za divotom,
a pjesma mi kao more sinja
što zbori je Marija.


Da bi istinskoga mira bilo,
potrebno je izmoliti
Milost koja se otvara
postepeno kao čedno krilo,
a i suza isproliti
tiho poput prekrivena žara


gornjim haljinama sveči.
Slavi, dušo moja, slavi
prepisku od svetih,
mudrost Božje riječi
koja te preplavi
i daje se speti.


Rekla mi je kako lijepo
učiniti dobro može biti,
najbolje od svega.
Makar srce ti je slijepo,
možeš odu sastaviti
za svog Boga, radi Njega.


Poniznosti, gdje je tebi kraj
da ti dođem, da dostignem
tvoje niti, tvoje tkanje?
Da ti priđem bliže daj,
malo savršenstva da postignem,
to božansko stanje


u kojemu ne može se biti
veličina neka stara
već je duša sve to manja,
što je jače željna kriti
od Boga si dara
i svjesnoga znanja.


Da ti se divim u intimi
za koju me predodredi
da nam bude stan.
Da me ne nađu ni krimi,
Kristu me povedi
prije nego padne san.
13.09.2019. 22:10



Krijes



Tvojoj se govori ljubavi
kad čovjek ostane sam
u svojoj nutrini,
kad se sa sobom sudari,
kad kinji ga strah i sram,
kad izmakne dnevnoj rutini.


Tvoje se ruke traže
kad čovjeku treba oslonac,
ustrajnost života i dah.
U Tebi se rane blaže
kad nevolja povuče otponac
koji pokreće smrtni strah.


Tebe se moli pomirenje
kad mora se praštati
nesuđen grijeh
što donosi poniženje
i ne želi zastati
već goni u bijeg.


Tebe se pita za put,
za svako rješenje
problema i mraka.
Ti izazivaš, Kriste, ćut
za božansko proviđenje
kapljica vina, udisanje zraka.


Tebi preostaje muka i križ,
ruglo i napad,
žuč i bijes,
a tako je nježna ta Tvoja briž.
Za Tvoju milost ne postoji zapad,
u Tebi je uvijek za čovjeka krijes.
13.09.2019. 17:50

Thursday, September 12, 2019

Mostovi od mraza





Jesenima kiše tražim, a stope mi bose
da po lišću zaborava gacam
dok me moje odlutale misli nose
novim godinama u koje se bacam.


Pronašla sam Tebe da Ti skladam,
da Te zovem uzdanicom svojih staza
i da se u Tebi svome oporavku nadam,
da se vratim kad zalutam na područja mraza


da ga lakše sveg prehodam i prebrodim
Tvojom snagom što je iznutra dobivam.
Mraz je Tvoje biće i moj život kojim hodim
jer su s neba on i kiša koju snivam.


Priznajem da zato mraz nosi ljepotu
pa ma kako nezgodno je njime pregaziti
onu tešku nevolju u svakome životu,
one mostove što ne volim ih prelaziti.


Mrazom preko mostova zaleđenih rijeka
mogu samo kročiti ako si uz mene;
stoga kada padnu kiše, znam da ima lijeka
za sve kušnje što su već odavno podnesene.


Moje bose stope, grčevite od hladnoće,
mojom krivnjom ogoljele jer ponekad sanjam,
u svoj žurbi ipak ponekad prenoće
tamo gdje se kišnim proljećima klanjam.


Mraz me iznenadi, tako znam da biti mora
Tvoja volja i taj darak s neba tmurna
pa se radujem što uspinjem se iz ta dola
k Tebi, Kriste, odakle mi stiže pomoć žurna.
12.09.2019. 16:15

Popular posts