Naša oda

Loše počinjem za sada,

ali molitva je uvijek tu

pa što bilo.

Nema zvuka ugasloga grada,

a u sebi šapćem Večernju.

Puno se je natopilo

kišama i stihovima, potom

slijepih dana i vrućina

kao da je Kalvarija.

Ja sam uspela se za divotom,

a pjesma mi kao more sinja

što zbori je Marija.

Da bi istinskoga mira bilo,

potrebno je izmoliti

Milost koja se otvara

postepeno kao čedno krilo,

a i suza isproliti

tiho poput prekrivena žara

gornjim haljinama sveči.

Slavi, dušo moja, slavi

prepisku od svetih,

mudrost Božje riječi

koja te preplavi

i daje se speti.

Rekla mi je kako lijepo

učiniti dobro može biti,

najbolje od svega.

Makar srce ti je slijepo,

možeš odu sastaviti

za svog Boga, radi Njega.

Poniznosti, gdje je tebi kraj

da ti dođem, da dostignem

tvoje niti, tvoje tkanje?

Da ti priđem bliže daj,

malo savršenstva da postignem,

to božansko stanje

u kojemu ne može se biti

veličina neka stara

već je duša sve to manja,

što je jače željna kriti

od Boga si dara

i svjesnoga znanja.

Da ti se divim u intimi

za koju me predodredi

da nam bude stan.

Da me ne nađu ni krimi,

Kristu me povedi

prije nego padne san.

13.09.2019. 22:10

Krijes

Tvojoj se govori ljubavi

kad čovjek ostane sam

u svojoj nutrini,

kad se sa sobom sudari,

kad kinji ga strah i sram,

kad izmakne dnevnoj rutini.

Tvoje se ruke traže

kad čovjeku treba oslonac,

ustrajnost života i dah.

U Tebi se rane blaže

kad nevolja povuče otponac

koji pokreće smrtni strah.

Tebe se moli pomirenje

kad mora se praštati

nesuđen grijeh

što donosi poniženje

i ne želi zastati

već goni u bijeg.

Tebe se pita za put,

za svako rješenje

problema i mraka.

Ti izazivaš, Kriste, ćut

za božansko proviđenje

kapljica vina, udisanje zraka.

Tebi preostaje muka i križ,

ruglo i napad,

žuč i bijes,

a tako je nježna ta Tvoja briž.

Za Tvoju milost ne postoji zapad,

u Tebi je uvijek za čovjeka krijes.

13.09.2019. 17:50

Mostovi od mraza

Jesenima kiše tražim, a stope mi bose

da po lišću zaborava gacam

dok me moje odlutale misli nose

novim godinama u koje se bacam.

Pronašla sam Tebe da Ti skladam,

da Te zovem uzdanicom svojih staza

i da se u Tebi svome oporavku nadam,

da se vratim kad zalutam na područja mraza

da ga lakše sveg prehodam i prebrodim

Tvojom snagom što je iznutra dobivam.

Mraz je Tvoje biće i moj život kojim hodim

jer su s neba on i kiša koju snivam.

Priznajem da zato mraz nosi ljepotu

pa ma kako nezgodno je njime pregaziti

onu tešku nevolju u svakome životu,

one mostove što ne volim ih prelaziti.

Mrazom preko mostova zaleđenih rijeka

mogu samo kročiti ako si uz mene;

stoga kada padnu kiše, znam da ima lijeka

za sve kušnje što su već odavno podnesene.

Moje bose stope, grčevite od hladnoće,

mojom krivnjom ogoljele jer ponekad sanjam,

u svoj žurbi ipak ponekad prenoće

tamo gdje se kišnim proljećima klanjam.

Mraz me iznenadi, tako znam da biti mora

Tvoja volja i taj darak s neba tmurna

pa se radujem što uspinjem se iz ta dola

k Tebi, Kriste, odakle mi stiže pomoć žurna.

12.09.2019. 16:15

Gorko vino

Dozivala sam Tebe, Boga svoga

usred svojih sedam smrtnih grijeha.

Nisam bitke vojevala protiv zloga,

pustila sam da me prate bure smijeha.

Kad je srce stalo, reče udahni duboko,

gledaj vrapce, ljiljane i plug

ispred kojega se prostirala poljana široko

da na njoj izgradiš sebi plodan lug.

Sanjala sam grijehe pakla pritajena,

budila se bunilom i strahom

što ih nosi duša ova izranjena,

posipala kose pepelom, zemaljskim prahom.

Lađe se udaljile od mene,

a na obalama kriještale su ptice.

Progonjena pobjegoh od svoje sjene

da Ti poslije svega padnem nice.

Smirio si moje srce, ljubav moju

primio si kao omiljeni prinos

koji blažio je Žrtvu Tvoju.

Uzeo si moje grijehe, ispio si moje vino.

11.09.2019. 22:59

Izdaja

Nije mi do priče, ni do izdaje mi nije

kada kiše pljušte i kad nebo sijeva,

jer tek tada ova duša pjesme pije,

jer tek tamo gore ovo srce pjeva.

Misli odu pod oblake tamne, crne,

prema jugu uzimaju prvi skok

da bi pentrale se, poput brze srne,

prostorima gdje bi sresti srok.

Potom kao da su s oblacima poletjele,

kao da bi kišile po malo pa sve jače,

ali vjetrovi se strašni tamo dijele,

veza puca, srce kao da u sebi plače.

Duša, koja budila se jesenima,

koja rađala se u noćima pljuska,

hranila se plodovima sjetvenima,

sada besplodna je kao prazna ljuska.

11.09.2019. 05:57

Strah od praznine

Stranice su kao pjesma cvijeća,

još je nevidljiva, a već nikne,

sakriva se kao mirisava svijeća,

a kad cvate, u nebesa klikne,

pjeva o svom skromnome životu

koji počinje na dlanu zaljubljena srca;

ono gaji predodređenu ljepotu,

u njegovom ritmu srce cvijeća kuca.

Koliko je samo ispjevano nota

o tim praznim stranicama riječi,

stihova što traže nešto od života,

al' ih strah u pjesmi spriječi.

Bojažljivi pjesnici, a misli im smjele;

kako reći da je Neusporedivi Bog,

da je život istina od duše cijele,

da je čovjek dah od istog Boga tog

i da Božji dah je duša, istina i um?

Disanje Mu program ljudskog spasenja,

ekonomija od koje smrt izgubi hum i šum,

svrha umjetnosti strašenja?

Kao što probire molekule kisika,

tako čovjek dijeli dobro sve od smrti.

Udiše duhovnost kao Božja slika,

izbacuje materiju koja bi ga strti

kao negacija Krista, Božjeg Sina,

Riječi koja zaista je sebedarje Boga.

Smrt je pobuna bez nebeskoga vina,

protiv govora i pisma, sve u ime zloga,

s puno blebetanja, psovki, ogovaranja,

i s prazninom muka, ledene tišine

koja dođe kada potrebno je stvaranja,

kada potrebno je reći, klicat' u visine.

09.09.2019. 23:14

Korita, leptiri i stijene

Kruh života moga više nije onaj gar,

pepeo i ugasnula svijeća; moje piće

duhovno mi sav je svjetla žar.

Isti je u noći kao kada sviće.

Tiho gori tiha kao šapat struja

onim koritom zemaljskoga tla

kroz koje mi životno to piće buja

od kojeg sam opijena sva.

Večernje su note iste kao život cijeli,

nema ništa što drugačije bi bilo.

Moja duša uvijek samo Boga želi

kao leptir kojem krhko leti krilo

čitava života, cijeli jedan dugi dan.

Tu, na rubu svega, prestaje i let

jer je leptir ovom svijetu nepozvan,

jer on živi samo zato da postane svet.

Ta su zemlja stijenke mojih vena,

korito je duša, čežnja vjere

koja Tebe, Boga čuva kao stijena

koja taloži se tiho bez ikakve mjere.

09.09.2019. 20:44