Gospodar lišća i prašine

Pokušavala sam malo pojasniti
da ne pripadam na ovo mjesto,
da ne pripada mi snove sniti,
da ne berem radost tako često.

Zaista nit' ne znam gdje je kuća moja,
imam li je, ili bar sobičak, neki šator;
za me čak i duga nosi previše svih boja,
a za mene niti nebo nije, niti zator.

Ništa na tom svijetu nije pouzdano,
ništa nije stalno i nikad se ne zna
hoće li stvorenje postat razuzdano,
noćima bez mjesečine ostati bez sna.

Kao list na vjetru, kao zrnce prašine,
gdje god nađem, priljubim se tamo
pa pričekam da mi sunce toplo sine
kako krenula bih dalje, bilo kamo.

Samo Onaj siguran je oslonac u svemu
koji potakne me da i dalje skrećem
s glavne ceste što ne vodi nikad k Njemu
i na kojoj uvijek k nevolji ulijećem.

Samo Onaj Jedini je koji visoko me vuče,
koji daleko me vodi mada se i spotičem,
mada oko mene glasi mnogi buče;
samo Njemu duboko u duši kličem:

Slava Tebi, najslavniji Božji Sine,
hvala Tebi koji mene tako dobro znaš,
koji si me sazdao od lišća i od prašine,
koji moje stope pokrećeš i uzimaš.
‎17. ‎kolovoza ‎2018. 21:42:35

Klanjam Ti se, Isuse

Želim biti dio Tvoga straha,
dio Tebe poput govora na Gori,
dio Tvog života i čestica daha
da se moje srce u Tvom raju ori.

Želim haljine Ti ugledati bijele,
prazne i bez krvi, i bez zla
da mi suze postanu sve cijele
i da mogu slaviti Te ja,

Tvoju krunu bodljikavu
koja nastade zbog moga spasa,
Tvoje mladenaštvo, onu stravu,
dijete koje u mladića stasa.

Željela bih znati sve o Tvome kraju,
sve o Tvojoj duši i o Tvome srcu
i da Tvoje prispodobe dugo traju
koje prestale su naglom smrću;

želim izmoliti kraljevstvo Ti Duha
pa da mi se sve nadodaje
i da molitva mi nije suha,
da mi vrijeme ne rasprodaje

prazne misli i životne rupe
već da svakog trena osjećam puninu,
a bez grijeha i bez zlobe glupe;
želim da očistiš svu moju nutrinu.

Neka Tvoja volja premilosrdna
sad prevlada u svim ovim željama
jer ni jedna želja moja nije tako usrdna
kao Tvoja snaga kad u meni se prelama.
‎17. ‎kolovoza ‎2018. 17:47:10

Crno nebo

Noć je svojski popadala naokolo,
crno nebo nadvija se, ruši
poput vještica što zaigraše kolo
dok se vjetar umiljava mojoj duši.

Moja sestra kiša noćas doći neće;
brat moj, mjesec, igra se skrivača
dok u mojoj duši mirisno je cvijeće
makar mirilo bi da je samo drača.

Dušo moja, je l' ti jesen pomrsila niti,
da li stiže, prohladna i spora,
da li maglu vuče ili će je skriti?
Kako bilo, veliš, ali živjeti se mora.

I pod ovim svodom koji prijeti,
koji mračne sile zove na Posljednje sude,
moja dušo, misliš da ćeš sada mrijeti
sve dok jutarnje te zrake sunca ne razbude,

sve dok bablje ljeto ne pokrene strasti
što se kovitlaju u tvojoj dubini
jer je oko tebe spustio se oblak tmasti,
crno nebo što se valja tiho u nutrini

poput neka starca koji jedva kroči,
napipava kojim putem potrebno je ići
dok mu Nebo ne prosvijetli oči;
tada, dušo, Bogu svom ćeš prići

da Mu slavne udove izljubiš
što su probili ih klinovi od gada vruća,
da Mu haljine prigrliš i poljubiš
što su ostale u Grobu nakon Uskrsnuća.
‎17. ‎kolovoza ‎2018. 01:40:50

Reci, majko

Istine preslatka majko, roditeljice,
ženo koja u svim ženama znaš
u jednom trenu zakone sve
o kojima ovise zvijezde voditeljice,
koja u istom času čašu ispijaš
radosti, ljubavi i žrtve,

ti si presveta djevičanska ruža,
kći Siona u svim svetima,
među skromnima poniznica,
pripovijetka najkraća i najduža
koja moli obraćenje kletima,
među pucima poveznica.

Reci, majko; reci, ženo; reci, kćeri,
biću nad svim bićima, stvorenjima,
što prebivaš na anđeoskim vrhovima,
kraljice u ljubavi i vjeri,
kako živi se u izgorenjima
što se ore rajskim vrtovima;

kakva je to ljubav koja plače, slavi?
Pripovijedaj sada svima o tome
što su izvori plemenitosti
kad se Novorođeni ti javi.
Kad se milosrđe daje, gdje i kome
u tom kraljevstvu vremenitosti?

Sipa li se bezrezervno, preko svake mjere,
tako da nit' ne znaš gdje sve pada
ili daje se na molitve i zazive?
Da li sakrivaš se sva u tajni vjere
ili izlaziš kad nađeš kako cvjeta nada,
ili kada ti podijele skromne nazive?

Da li Stvoritelj te, Jedan Bog tvoj, izabrao
da te nađe uvijek kada podanici zovu,
da te šalje svuda gdje je trnje, križ i krv?
Da li je u tebi baš sve ljude sabrao
da zbog tebe pokreću se u tu zemlju novu
gdje ne rastače se život, gdje ne grize crv.

Majko majke svih živih, majko kraljevanja,
je li ti u pustinji presahla snaga
ponad sakrivenih zmija, zvjeradi i smrti;
je li teško gledati sazrijevanja,
je li božanski pogledat' Sina draga,
i ljubiti sve beskrajno, i zloduha strti?
‎15. ‎kolovoza ‎2018. 18:10:31

Slatka tuga

Kad procuri srce, prepuno od suza,
kad navali bujica od soli,
nema bolje duši, raspukloj od bluesa,
nikad lakše riješiti se boli.

Pa nek' pukne sakriveno sve
ako može, ako smije;
pa nek' srce tanko ostane
da ga samo ljubav grije.

Slatka briga, savršeno pokajanje,
žalost, jad i tuga sjetna,
dokazi za postojanje
i da duša može biti sretna.

Samo jedno ne može se nikada,
niti s dušom ponajvećom,
ne podijeliti se kad se nada,
samovati srećom.
‎12. ‎kolovoza ‎2018. 23:23:41
EVO ME

Kad mi nisu vjerovali

Kad mi nisu vjerovali,
rekli su mi da sam dijete;
kad mi nisu vjerovali
da su moje ruke spete;

kad mi nisu vjerovali
da sam ozbiljna do srži;
kad mi nisu vjerovali
da me samo nebo drži;

kad mi nisu vjerovali
da mi caruje tu tama;
kad mi nisu vjerovali
da bih htjela biti sama;

kad mi nisu vjerovali
da osjećam njine tajne;
kad mi nisu vjerovali
da su prilike im sjajne;

kad mi nisu vjerovali
da mi žlica nije zlatna;
kad mi nisu vjerovali
da je lisnica mi blatna;

kad mi nisu vjerovali
da ja mudrosti sam znala;
kad mi nisu vjerovali
da sam često duše krala;

kad mi nisu vjerovali
da je istina što velim;
kad mi nisu vjerovali
da ja samo ljubav dijelim;

kad mi nisu vjerovali
da sam uvijek bila pozitiva,
zašto bi mi vjerovali
da sam gledala u Boga živa?

Zašto bi mi vjerovali
da me nije bilo strah;
zašto bi mi vjerovali
da je vječan svaki dah;

zašto bi mi vjerovali
da je važno samo jedno;
zašto bi mi vjerovali
da se nisam osjećala bijedno;

zašto bi mi vjerovali
da je značajna finoća;
zašto bi mi vjerovali
da je mrtva svaka zloća;

zašto bi mi vjerovali
da su neki mrtve zvijeri;
zašto bi mi vjerovali
da su samo neki vični vjeri;

zašto bi mi vjerovali
da sam nesretna zbog njih;
zašto bi mi vjerovali
da je moje srce Božji stih;

zašto bi mi vjerovali,
Bože blagi, da si rekao mi sve;
zašto bi mi vjerovali
da se u samoći lakše mre;

zašto bi mi vjerovali
da ja nisam licemjerna;
zašto bi mi vjerovali
da sam sveg života vjerna?

Zašto bi mi vjerovali
da me, osim Tebe, nitko ne bi; 
zašto bi mi vjerovali
kada nisu vjerovali Tebi?
‎13. ‎kolovoza ‎2018. 00:07:35

Kuća ljubavi

Ako te ikada nekako izgubim,
a da ne znam naći pravi put,
stat ću tamo gdje su stare breze,
gdje si pustio me da te ljubim
pa da pobjegnem pod skut
one lepršave noći, prohladne od jeze.

Kamena će stijena govoriti
isto ono što je srce moje znalo,
da ti Bog je oduzeo mene;
ledene će suze romoriti
kao da je isto ono moje srce palo
poput mukla daha iza stijene,

točno tamo gdje se nalazio stup,
potporanj za ljubav što je prva bila,
odmah pokraj srca tvoga uzburkana
kojemu kraj mene ostao je trup;
slijepa sam ga prigrlila
i postavila u grudi, ušuškana.

Sigurna sam da još svoje srce nosim
kad u grudima mi ovo tvoje zatreperi
i kada me nešto malkice zaboli;
znam da tada osjećajem tebe kosim,
da se izgubljena moja srž pepeli
jer i tvoja duša tada Boga moli.

Ako me ikada nekako izgubiš,
a da dobro znaš pronaći put,
stani samo pored one prazne klupe
gdje sam pustila te da me ljubiš
pa se samo malo stisni u njen kut
dok ti sjećanja sva ne nahrupe.
‎12. ‎kolovoza ‎2018. 21:27:0