Odakle dolaziš? - Job 1,7

Ne znaš  ni odakle dolaziš,

niti znaš kako si ovamo zašao,

a ipak kao ričući lav prolaziš,

tražiš kako bi baš mene snašao.

Prije nego što zatvorim vrata,

moram pročistiti krivo i zlo

što se tako ljepljivo za me hvata;

pitam se zašto mi donosiš to.

I prije nego što za uvijek umukne

ovaj tvoj ljigavi tuđinski glas,

potrudit ću se da ljudima sukne

najljepša utjeha i siguran spas.

To moja će osveta uzgred biti

za duhove opake, duhove zle

koji se od mene ne mogu skriti

jer već odavno na spletke te

sasvim postadoh nekako imuna

kao što anđeli postanu neuhvatljivi

kada ih traži prijetvorna struna

dok meni su oni često spoznatljivi.

Pravednost Boga Isusa Krista

nosim za prikazanje pred pukom

kako bih i ja tu ostala čista

kada odnese zlo svojom svetom rukom.

Tako ni jedan pravedan neće nastradati,

ali tko će taj biti, ni anđeli ne znaju

dok ja ću se svesrdno nadati

da oni za prijetvorne tako ne haju.

Rekla bih samo još jednu stvar,

ne diraj me jer molim i praštam

kako bih izdala od sebe dar,

a ne stoga što često maštam.

Zato te pitam, a tko si ti

da mi sudiš i zašto se bojiš

da bih ti mogla nauditi;

zar po sebi i mene krojiš?

Osvetu možda neću gledati,

ali je ćutim i ona me blaži.

Ako se poželiš na kraju predati,

gore, na nebu mene potraži.

24.08.2016. 00:44

Prah si bio

Kad bi me, Bože, samo pogledao

da me izvedeš iz moga sužanjstva,

svaki bi dušman preda mnom pao;

kročila bih putima sveta prostranstva.

Odmah bih prihvatila desnicu Tvoju

i ne bih se nikada osvrtala.

Sve bi mi svetinje bile na broju,

najljepše hvale tada bih ocrtala.

Znala bih što je moj životni čas,

znala bih mrijeti u preobraženju

i svaki bi plodan bio mi klas,

otporan svakome okruženju

jer ne bi mi dao raj prije vremena

nego bila bih jednako sama,

ali prepuna duhovna sjemena

i ne bi me nikada uzela tama.

Kada bi samo čuo moj slabašni vap,

možda bih postigla drugome nešto

od svega što mi je sada hlap;

znala bih tješiti, voditi vješto.

I sada, kad rijeka pritječe ušću,

kako bi svečan bio mi kraj!

Razvrgla bih onu maglu, još gušću,

otvorila prolaz u ovaj gaj.

Načini cvijeće od moga spasa,

predaj sve voćke kome je rat.

Daj barem zalogaj toga klasa

da mi ne propadne mirisni lat.

Sada tek vidim Tvoju muku i žal,

Tvoju ljubav i odanost, i predanje

svakome stvoru kojeg izjeda jal.

Kako je teško to bogato stanje

kada ne vide duše, nit primiti znaju

vlastiti opstanak. O, siromaha,

slijepaca svih u mome kraju;

čitav im život od mrtva praha.

22.08.2016. 01:58

Krila domovine

Kleca narod, klečim, Bože, i ja sad pred Tobom,

godinama klečimo pred svetim Oltarom

dok nas udaraju i zazivaju budalom i robom

dok nas tješiš i obnavljaš svojim darom,

a Tvoj dar je spasonosna životna snaga.

Klečim, strah me da ne puknem kao bomba,

zatvaram se iza Tvoga sveta praga

dok mi jad se slaže u obliku tromba.

Nikad nisi bio, Isuse, za pobunu i nasilje

već za milosrđe i strpljenje, prošnje uporne.

Gledam kako stenje ovo podjarmljeno žilje,

usne su mu otvrdnule, izgledaju umorne.

Nikad nisi dao, Milostivi, da Te gaze.

Tvoje su riječi one života vječnoga,

ovdje svi na Tvoja uslišanja budno paze,

čine istinu, pravicu, ljube Tebe, Boga.

Klečim, jedini Bože, pred Tvojim trpljenjem,

iz pete mi već dugo struji prema čelu

ona vatra što me puni božanskim strpljenjem

koje izvire na mojim riječima i djelu.

Praštaj, srce, praštaj, ne znaju što čine,

ali milosrđe nekad postaje i privola

za sve zvijeri, za sotonu da još jače zine;

držim Te za riječ, a za rogove vola.

Sve je češće pred Oltarom ovo srce golo,

tu je zadnja rupa moga slobodnoga daha,

više nemam kamo, posvuda se igra kolo;

svi smo svjesni ova neminovna kraha.

Ne razaznajem ni ona jedna pravedna

radi kojega bi, Bože, spasio i Sodomu;

i već bježe čak i mlada djeca čedna,

već okreću leđa vlastitome domu.

Blagoslovi ovaj narod krvlju mladom,

Tvojoj desnici ja sada svoju dajem.

Svi se drže Tvojih zapovijedi svojim jadom,

klečala sam, slušala i sada ustajem.

Ako neće Lažac milom, silom hoće,

skinuti se s ova područja sveta.

Moje oružje su Tvoji plodovi i voće

protiv služinčadi pakla kleta.

Kad se dignem i pogledam iza leđa,

Ti me guraj, Duše Sveti, legije postaviti.

Daj mi vjetar Božji, vjetar mojih pređa;

ako hoćeš, Ti me možeš ozdraviti.

Neće više pričati mi bajke kuga bijedna

što je čitavu domovinu izrovala,

njena besjeda ni lipe nije vrijedna.

Domovina sada vjetar je potkovala.

19.08.2016. 01:05

Ljubavna tajna

Ova ljubav gori, tinja

i često se sakriva

da bi se rasplamsala

u obliku raznih čina

koji svi su strepnja živa

da je neka druga ukrala

ono srce što je moje postalo

prije nego što je bilo svijesti

da je i to moguće;

kad je moje srce zaštropotalo,

znala sam da nećemo se sresti,

a duboko ganuće

spopada me još i danas, i sve više

iako su mnoge zime prošle,

odvajanja i razni neredi

i već nova jesen šalje kiše,

a borbe su slične došle.

Ljubav naša vrijedi

više nego bračni zavjet,

jača je zbog istog Boga

i zbog vječne borbe;

za isto već težimo mrijet,

da nam pučje spozna toga

i za slavne naše Tvorbe.

Hvala ti što čuvaš tajnu,

što si sastavio sladak lanac

da mi bude srcu znamen

koji prati vrijednost trajnu

jer mi nisi samo stari znanac,

jer te ljubim, ljubim, Amen.

17.08.2016. 20:37

Kraljica pustinje

Ti si živa voda usred pustinje,

izobilje blagostanja;

razgorjela si moje tinje,

donijela mi silna znanja.

Nisam znala kako bih te nazvala

jer se nisi otkrila do kraja.

Znaš da duša mi je bila razvala

i da srce nikada ne zdvaja,

inače mi ne bi bilo tvoga spasa.

Pripreme su se zgotovile,

hode noge između dva klasa,

znake tvoje su obnovile

još od onih dana kad sam te izmolila

pa si pustila mi one patnje.

Nisam tada znala da si moju dušu prolila

i da nosim boje ratne.

Sada znam da moram,

da sam sama tako izabrala

kad sam krenula za goram

gdje si podno Križa stala.

Sada ti se svjesno predajem,

stalno te pohodim;

ti me pusti da se kajem,

Sina tvoga da porodim.

S jedne strane klas je Bog,

a na drugoj čekam ja.

Bit ću centar križa tvog

jer sam te prigrlila

pa si noćas rekla mi u snu

gdje je mjesto tvoje pravednosti:

to je blizu, to je tu

gdje se srcu jave čednosti.

Jakost mi je darovao ovaj Plod,

opremio me, strašnu kukavicu,

ali ti si postala mi rod;

prihvaćam rukavicu

što ju baca vrag u moje obraze.

Kolike duše vračaju i čaraju!

Tvoje ruke mene traže

jer sad nevjernici haraju.

Tako blizu, Sveta Bogorodice, a tako daleko;

godinama morala sam ići

mračnim tragovima da ti dođem prijeko,

ne znajući gdje ću stići.

Zato nagrada je moja ogromna

dok je svuda kazna bijednika.

Moja duša još je više pomna

jer sam sestra tvojih nasljednika.

15.08.2016. 05:20

Kruše života

Pitam li Te, sve mi veliš,

a moj krvotok Te prati

kako ljubav svoju dijeliš

koja rijetko Ti se vrati.

Znam da ne daš odgovora

za sve druge ljude,

ali ja ih gledam s gora,

trzaju se kao lude,

zure njima duplje očne,

pune mutna sljepila,

a ruke im krvoločne,

mržnja ih zalijepila

za vlastitu pohlepu.

Svi su mladi ili tati,

ne znaju za Hranu lijepu

koja sve pozlati;

mnogi ne vide pred sobom

ponajveća krvnika,

trguju il’ prijete grobom

pod pritiskom žrvnika.

Ne daj da me smelju

u svom naletu na tuđe,

da pokose vrijednost velju,

odaberu luđe.

Nečovjek je svaki taj

koji pušta se podjarmiti

pa putuje za raj

da bi sebe skriti,

svoju nesposobnost;

i zbog toga želi ubiti.

Nema li podobnost,

glavu će izgubiti

mjesto da se ponosno upita

kome daje da ga topi,

kome pušta do svog srca skrita;

svraka njemu mozak popi.

Sama sebe mnogi tlači

pa se čudi da ga drugi hoće.

Ako ne znaš da si jači,

tad si žrtva svoje zloće.

A Ti, dragi Bože moj

i moj slavni Spasitelju,

ne daj mi u ludi boj!

Ne daj mene tlačitelju.

14.08.2016. 16:44

Tračak mira

Često čujem da si tu

kao rana sveta, otvorena

koja gleda Golgotu.

Prečista si stvorena,

crnom bakljom nepovrijeđena,

ali ipak srce ti krvari.

Kao kaplja krvi, vodom razrijeđena,

stojiš posred stvari

da bi odvela me van.

A ja ne idem jer je težak

povratak u san

kad se jednom digne vjeđak.

Sve se bojim da umišljam,

sve od silne želje, nevjerice,

kraj zamišljam

kao laku, brzu smrtcu zvjerice.

Predivna si, majko utješna,

tvoje srce za mnom vene.

Ti ne gledaš moga puta grešna,

moja duša nema cijene.

Tvoj me blagoslov porodio

baš ovakva da ti budem kći,

a tvoj Sin me je pohodio

tamo gdje mi duša vri

i baš tamo gdje je najteže.

Tko bi znao da ćeš pronaći me tako

gdje sve riječi se uvriježe

koje silaze mi nježno, lako,

padaju na tjeme kao pahulje

da bi blagi melem bile,

da bi nastale na meni vrulje

koje su se zatvorile

jer ja želim te previše

pa se žurim napajati

sve što tvoja mudrost riše

i počinjem nabrajati.

Samo jedno potrebno je sada,

ljubiti te sličnom snagom

da mi tračak mira vlada

kada kročiš mojim pragom.

13.08.2016.  21:35